Foto: Jadran Babić / Cropix

PRESLIKAJU li se rezultati istraživanja, koje je provela agencija Ipsos Puls na 4047 ispitanika u deset izbornih jedinica za parlamentarne izbore, Kukuriku koalicija će u Saboru imati 78 zastupničkih mjesta, HDZ 41, Lesarovi laburisti sedam, koalicija Ljube Jurčića četiri, HSS dva, HSLS jedno zastupničko mjesto, HDSSB četiri mandata, HSP jedno, pravaška koalicija Ruže Tomašić jedno saborsko mjesto, kao i don Ivan Grubišić.

HSP-ovci gube sedam sigurnih mandata?

To isto istraživanje otkriva tajnu neuspjeha pravaša na ranijim parlamentarnim i lokalnim izborima, na koje su izlazili razjedinjeni u više stranaka i koalicija. Tako su 2007. u X. izbornoj jedini bez mandata ostali popularni Tonći Tadić i Ruža Tomašić jer su osam posto podrške podijelili međusobno i nitko nije prošao u Sabor. HSP je sam 2007. osvojio 83.006 glasova, na koje treba dodati i sve one rasute - brojka od više od 100.000 potencijalnih glasova je značajan izborni potencijal.

A to tijelo nije zadovoljno - niti im paše ulazak u EU jer se boje da će Hrvatska povući tužbu za genocid protiv Srbije, razočarani su presudama generalima i odnosom HDZ-a prema istima. To je, dakle, jako motivirano biračko tijelo koje će izaći na izbore ako ga se pozove. No, ako ga se podijeli, kao što je to bilo s Hrvatskom strankom umirovljenika i Strankom umirovljenika 2007., obično završite na jednom ili dva mandata, jer je D'Hondt nemilosrdan - većinu tih glasova će pokloniti Kukuriku, a dio HDZ-u.

Istraživanje pokazuje da se najveći izborni potencijal nalazi u mogućoj suradnji dva pravaška bloka. HSP i HSP Ante Starčević trenutačno osvajaju samo sigurna mandata, no zajedničkim nastupom bi mogli osigurati još barem pet mandata (u II, V, VI, VII i IX izbornoj jedinici).

Hoće li stranački lideri Danijel Srb i Ruža Tomašić napraviti povijesni iskorak za pravaše u Hrvatskoj, pitanje je osobnih ambicija i taština, ali i trenutačnih odnosa unutar samih blokova. Priliku da postane treći stranački blok u Saboru, već je iskoristio Dragutin Lesar koji cilja na 10 mandata, no u mandate ih tek treba pretvoriti. Zajedničkim nastupom pravaši bi osvojili sigurnih sedam mandata i postali jednako snažan klub kao onaj nacionalnih manjina. Kako će to izgledati 4. prosinca, moći ćemo pretpostaviti već 16. studenog kada se predaju konačne izborne liste. Franjo Tuđman i kreatori ovog izbornog sustava postavili su ga tako da kažnjava svaku nepromišljenost jer su ugradili toliko zamki, da samo oni koji su ga pisali znaju u detalje kako stvarno funkcionira.

Kerum, Bandić i Petrina bez šansi

Od ostalih manjih stanaka, HSS-u prijeti povijesni izborni potop ako ne uspiju čudom iskopati još poneki mandat, iako to izgleda nemoguća misija. Takav rezultat će dovesti vjerojatno i do promjena na samom vrhu stranke, a vrlo lako je moguće da najpopularniji ministar sadašnje vlade - Damir Bajs - niti ne dođu u priliku osvajati saborski mandat. HSS-ovci, nažalost, nisu razmišljali dugoročno - koalicija Keruma i Jamba mogla im je donijeti jedan siguran mandat, pa makar bio i Kerumov, no jamčio bi da nam u Saboru neće biti dosadno sljedeće četiri godine. Ovako je upitno hoće li itko proći, iako Kerum s 4,2 posto nije daleko od praga u X. izbornoj jedinici, no pitanje je što radi od kampanje - izbori se uzimaju, a ne dobivaju, i mora ih uzeti.

Milan Bandić daleko je od praga u svim zagrebačkim izbornim jedinicama, jer jednostavno nije odradio nikakvu kampanju za parlamentarne izbore - da se na vrijeme povezao npr. s Ljubom Jurčićem i Blokom umirovljenika, danas su mogli imati treću po snagu grupaciju u Saboru. Za razliku od njega, Stipe Petrina u IX. izbornoj jedinici zabavlja narod kampanjom "Isto sranje, drugo pakovanje", no osim viceva, za mandat u IX. izbornoj jedinici potrebno se dobro oznojiti uz Milinovića, Kalmetu, Budišu i sve koji se tuku za mandat. Čak su četiri granična mandata u toj jedinici, a Stipe nigdje niti blizu. Ako bi imao makar onih 10.000 glasova s lokalnih izbora pod kontrolom, možda bi bio blizu praga.

Vjerujem da će rezultati 4. prosinca još jednom potvrditi da su parlamentarni izbori specifični i da lokalni političari bez sustavne i promišljene kampanje nemaju mnogo šansi. S druge strane, nepromišljene kampanje velikih stranaka otvaraju prilike za male stranke, samo je pitanje hoće li ih znati pretvoriti u konkretne mandate. Izbori 2011. su jedinstveni po mnogočemu, pa i po prilikama koje će se teško više ikada ponoviti. Dakle sada ili nikad!