Foto: Jadran Babić / Cropix

RADNIČKO vijeće splitskog HNK odgovorilo je na prozivke v.d. intendanta Duška Mucala. Nije tajna da mu idu na živce, spomenuo ih je i prilikom svoje neočekivane dramske premijere nazvane "Moja istina o gubitku u splitskom HNK". Mucalo je opleo po Vijeću da se miješaju tamo gdje im nije mjesto te da glume vijeće Ujedinjenih nacija.

Vijeće, pak, kaže sljedeće. "Mucalo je imao više nego komotnih sto dana da pokaže što će to boljeg od prethodnika donijeti. No, početni nesporazumi oko njegova neshvaćanja kazališta i upravljanja krenuli su s prvim zapitkivanjima Radničkog vijeća iz travnja 2011. godine. Kao i danas, i tada smo tražili financijske izvještaje, rezultate revizije koju je pompozno najavljivao, razloge odgode praizvedbe Maršala i slično, no umjesto odgovora, dobili smo upozorenja kako "neki ljudi konačno moraju shvatiti da je vrijeme radničkog samoupravljanja odavno prošlo i ako prekorače zakonske ovlasti, intendant treba poduzeti korake koje nalaže Zakon o radu". No, zakonske korake, kao ni tada, on ne poduzima ni danas. Umjesto da Radničkom vijeću dostavi godišnji financijski izvještaj, novinarima ga dostavljaju gradske službe, a mi umjesto izvještaja, zajedno s cjelokupnom javnošću, od v.d. intendanta dobivamo "prave istine" pune različitih vrsta minusa kojima nije tako nasmijavao javnost još od najavljene premijere Aristotela", komentirao je posljednji Mucalov istup Vjeko Santrić iz Radničkog vijeća.

Zakasnili devet mjeseci

"Istina, bog, zajedno s njim ustoličeno Kazališno vijeće HNK Split s obzirom na svoju obrazovnu strukturu i nije moglo toliko biti fascinirano Aristotelom, koliko najavljenim marketinško-sponzorsko-ekonomskim procvatom kazališta pa stoga ne čudi da su mediji o tom "procvatu" vrlo zabrinuto izvještavali još u svibnju 2011. godine, a Kazališno vijeće se nad njime zgražalo s nepunih devet mjeseci zakašnjenja, odnosno, tek u subotu 24. veljače 2012. godine ili puna dva dana prije "karađorđevske sjednice Gradskog vijeća na kojoj se HNK Split sa svojim zanemarivim "plus - minusima" uspio probiti čak na 36. mjesto po važnosti od 40 mogućih. Inače, kad smo već kod važnosti financija, lijepo je znati da je Kazališno vijeće HNK Split tijelo od pet članova, za koje u financijskom izvještaju stoji da je za svoj rad u 2010. i 2011. godini primilo po 70 tisuća kuna, premda je čak i teoretski moglo i smjelo primiti najviše 36 tisuća. Ali tko da im zamjeri, vjerojatno su iznimno naporno radili zatrpani stalnim prigovorima Radničkog vijeća pa je to tek simbolična naknada za njihov stvarni trud i učinak", drži Santrić.

Trnoružice u Banovini

Prokomentirao je i naglo aktiviranje gradskih struktura po pitanju Mucalovog minusa od respektabilnih 2,4 milijuna kuna.

"Zahvaljujući takvom pregalaštvu Kazališnog vijeća, dugo su i temeljito stajale uspavane, upravo poput Trnoružica, i pročelnica gradskog Ureda za kulturu i umjetnost, kao i nadređena joj dogradonačelnica, ali zato, kad su se konačno probudile, odlučile su neodgodivo provesti temeljitu kontrolu poslovanja HNK Split. Zatim su se još temeljitije iznenadile iznevjerenim obećanjima kako će minus do kraja godine biti sveden na nulu. A onda su, ponesene dramatičnošću situacije, počele i nezadrživo djelovati. Tako je gradski "blitzkrieg" protiv jedno i pol godišnjeg zaklinjanja na punu podršku kazališnom vodstvu, okončan za samo tjedan dana, a na hramskom mjestu koje još čeka kameno popločenje svog trga vijorio je tek usamljeni gradonačelnik koji je dostojanstveno prepustio dogradonačelnici da odluči tko će doći na mjesto čovjeka koji ima njegovu punu podršku jer je "sve svoje obaveze plaćao redovno i tako je u blagajni nastao manjak novca", iznio je Santrić svoje viđenje posljednjih zbivanja oko kontroverznog v.d. intendanta Mucala. 

Saniranje minusa kao i dosad

Nakon što je postalo jasno da v.d. intendant ne može osigurati financijsku stabilnost nacionalne kazališne kuće u Splitu, a to mu je bio glavni adut kod imenovanja, došlo je do iznenadne promjene stava. Odjednom se od Radničkog vijeća zatražilo da u Kazališno vijeće imenuje predstavnika radnika.

"Na toj uobičajenoj čuvenoj sjednici Gradskog vijeća vladala je neviđena žurba da operu ruke od v.d. intendanta, da se uklone "tumorni" dijelovi Kazališnog vijeća te da se daljnji procvat splitskog hrama osigura krvnim zrncima zapostavljene struke i zanemarenih zaposlenika. No, zahvaljujući iskustvu i pribranosti hrvatski čistog i nezavisnog tandema, koji je po običaju malo stao na loptu, u hramu će se svođenje minusa na nulu nastaviti na dosadašnji način, odnosno, još uspješnije, jer do daljnjeg nema troškova za Kazališno vijeće. Ono čega u međuvremenu ima, gradsko je zasipanje i HNK Split i Radničkog vijeća stalno novim dokumentima kojima ekspresno pokušavaju nametnuti nužnost da Radničko vijeće imenuje predstavnika zaposlenika u nepostojeće Kazališno vijeće, prepisujući mišljenje zamjenika ministrice kulture, u kojem se nalaže uskladiti Odluku o osnivanju i/ili Statut s odredbom članka 163. Zakona o radu, kojim se propisuje način sudjelovanja radnika u upravljanju javnom ustanovom", otkriva Santrić.

Mišljenje Ministarstva kulture u koliziji sa zakonom?

"Međutim, Radničkom vijeću mišljenje Ministarstva kulture za sada će ostati samo mišljenje, i to mišljenje za kojeg smo prilično sigurni da je u zaprepašćujućem neskladu sa samim Zakonom o kazalištu, a o sveopćoj kazališnoj praski da ne govorimo. Nevjericu da je moguće iz Ministarstva kulture tako proizvoljno usklađivati dva zakona otklonila nam je nedavna izjava ministrice kulture, a povodom rasprave o jednom drugom, naime, elektronskom hramu kulture ili HRT-u. Citiramo: "Od petsto zaposlenih u Ministarstvu kulture nitko nije specijaliziran za medije." Pitamo se, pokraj onakvog naputka po kojemu u Splitu Radničko vijeće treba hitno imenovati predstavnika zaposlenika u HNK Split, nakon što Uprava kazališta i nepostojeće Kazališno vijeće hitno usklade Statut HNK Split sa Zakonom o radu. Kako to cijenjenom Ministarstvu ne smeta što će to tada biti u apsolutnoj suprotnosti sa Zakonom o kazalištu? Ili, preciznije, kako to ne smeta nikome od pet stotina znalaca u Ministarstvu kulture?", pita se Santrić.

Vašarska važnost

"I da zaključimo. Kao što je, također nedavno, rekla ministrica kulture, još uvijek živimo u zemlji bogate kulture i kulturne prošlosti, ali i u zemlji u kojoj je ne samo duhovni nego i javni prostor počeo sličiti na vašar. U Splitu, a kazalištu napose, to nam je već prilično dugo i već jako dobro poznato. Jer će se otprilike u dvije godine uskoro po šesti put birati intendant HNK Split. I tu se, barem u kategoriji hramova kulture, još samo HRT može nositi s nama i našom vašarskom važnošću. Neko radikalnije ili samoupravljanju sklonije Radničko vijeće, neko Vijeće s više smjelosti, a manje gorljive akribije, odavno bi već preuzelo vlast u takvom kazalištu. No mi, eto, kako netko reče, "ne proizvodimo blokete" ili nismo Jadrankamen, pa još uvijek apeliramo na razum, zakone i demokratsku proceduru. Premda je odavno jasno da će postupanja sa HNK Split poput dosadašnjih doista i natjerati Radničko vijeće da postane vijeće Ujedinjenih nacija ili ćemo HNK Split morati zauzimati poput Jadrankamena ili Brodogradilišta", istaknuo je Santrić.