Foto: Ilustracija

RODITELJI koji se protive uvođenju zdravstvenog odgoja i koji se javnosti obraćaju putem portala zdravstveniodgoj.com poslali su pismo dječjoj pravobraniteljici Mili Jelavić u kojemu traže da pojasni svoj odgovor koji im je uputila prije mjesec dana te da iznese svoj stav o Aleksandru Štulhoferu. Njihovo pismo prenosimo u cijelosti:

"Poštovana gospođo Jelavić,

dana 02.12.2012. uputili smo Vam pismo u ime zabrinutih roditelja u kojem Vas upozoravamo na opravdanu sumnju kako se u Kurikulumu 4. modula Zdravstvenog odgoja, potkrijepljenog navodima iz preporučene literature, prema pornografskim sadržajima odnosi na neprimjeren i neprihvatljiv te kažnjiv način. U knjizi "O užitku" (poveznica), preporučenoj učiteljima između ostalog navodi se sljedeće:

Na str. 88. piše. "Pornografija ima i didaktičku svrhu: ona podučava nove, spolno sazrijevajuće članove vrste (Homo sapiens) seksualnoj anatomiji i seksualnim funkcijama, a ta je vrsta represivno privatizirala genitalije i sve oblike seksualnog izražaja." , a na str. 215. "…pornografija ima didaktičku svrhu, jer povećava znanje o spolnosti te korištenje pornografije u terapeutske svrhe može smanjiti inhibicije, pružiti novo seksualno nadahnuće, ponuditi tehničku poduku i povećati komunikaciju među partnerima."

U svom odgovoru na upite roditelja o ovoj problematici, broj DPR-602-01/12-114, od 5. prosinca 2012. između ostalog, navodite:

"Prema navodima nadležnih za provođenje programa, sadržaje zdravstvenog odgoja predavat će stručni suradnici pedagozi ili psiholozi škola i liječnici školske medicine. Očekujemo da  su spomenuti stručnjaci pripremljeni i educirani za provođenje programa te da znaju i kako na primjeren način djecu informirati o spolnosti, poučiti ih što je odgovorno spolno ponašanje te razgovarati o različitim pitanjima u vezi s time.

Pojedinci su nam se obraćali zbog toga što smatraju spornim teme iz Kurikuluma zdravstvenog odgoja vezane za medijski prikaz seksualnosti i pornografiju, upozoravajući da je "upoznavanje djece s pornografijom" kazneno djelo. Izlaganje djeteta pornografskim sadržajima slikama, snimkama, predstavama nedvojbeno jest kazneno djelo. No, razgovor o tome da postoji pornografija, kao i o tome da su djeca u našem društvu izložena pornografiji putem medija, je nešto drugo i nije kazneno djelo raspravljati o tome. Raspraviti s djecom da se u medijima pojavljuju pornografski sadržaji, da se mediji njima služe da bi privukli čitatelje i ostvarili zaradu, da oni daju iskrivljenu i često uvredljivu sliku spolnih uloga, ne smatramo spornim, već naprotiv, važnim i korisnim.

Smatramo da je svim djelatnicima u odgoju i obrazovanju, s obzirom na njihovu temeljnu naobrazbu, poznato i jasno da pornografija, baš kao i nasilje u medijima, spada u štetne medijske sadržaje od kojih djecu treba zaštititi, što je regulirano i propisima. Moramo priznati da nam je teško zamisliti da bi neki nastavnik ili stručni suradnik ove dijelove Kurikuluma shvatio kao prijedlog da djeci pokaže pornografski materijal."

Moramo Vas upozoriti kako je već započelo drugo polugodište i kako se 4. modul Zdravstvenog odgoja već provodi u svim školama. Međutim, AZOO do sada još nije pripremio materijal koji bi obradio temu pornografije niti je osigurao potrebitu naobrazbu za nastavno osoblje od kojeg se očekuje da predaje ove sadržaje. U Kurikulumu za ovu temu, na str. 20, pod ishodima učenja za učenike od 11 do 12 godina, doslovce stoji ovo:

 "raspraviti način na koji pornografija prikazuje ljudsku seksualnost te muške i ženske seksualne uloge."

U ovoj rečenici nigdje se ne spominje štetnost pornografije ili iskrivljenost prikaza ljudske seksualnosti, već se samo navodi kako o njoj treba raspravljati. Smatramo kako ste Vi prvi koji u ovako nedorečenom ishodu učenja, potkrijepljenom literaturom koju preporučuje MZOS, a u kojoj se eksplicitno kaže da pornografija ima didaktičku funkciju, trebate vidjeti realnu opasnost da će se djeci o ovoj temi govoriti i na neprimjeren i štetan način, sve u zavisnosti od stavova i iskustva osobe koja će o tome djeci predavati. Ako MZOS i AZOO preporučuju sveučilišni udžbenik koji je preveo Aleksandar Štulhofer, jedan od autora Kurikuluma ZO, kako možete biti sigurni da učitelji ili stručni suradnici neće postupiti prema tamo iznesenim stavovima? U slučaju da netko od učitelja zbilja pokaže ili riječima opiše određeni erotski ili pornografski materijal da bi o tome mogao raspravljati, kako namjeravate odrediti granicu između primjerenog i neprimjerenog sadržaja?

Činjenice o Štulhoferu

Isto tako, očekujemo da se oglasite vezano za novoutvrđene činjenice o Aleksandru Štulhoferu, članu stručnog povjerenstva i jednom od autora ZO, koji se školovao na Kinseyevom institutu i njegov je pridruženi istraživač, te za kojeg je utvrđeno da je:

a)     Deklaraciju o seksualnim pravima koju bi trebali obrađivati i o njoj raspravljati učenici 3. Razreda srednje škole, lažno predstavio kao deklaraciju SZO-a. U stvari se radi o Deklaraciji svjetskog seksološkog kongresa iz Hong Konga čiji sadržaj je potpuno neprimjeren bilo kojem školskom programu (poveznica) i u kojoj se ističe kako je "Obrazovanje o seksualnosti jest cjeloživotni proces, koji počinje od rođenja".

b)    U popis literature uvrstio knjigu "O užitku" koja promiče pornografiju kao didaktičko sredstvo i spolna iskustva djece prije reproduktivne dobi (poveznica). Štulhofer je u potpunosti upoznat sa sadržajem ove knjige jer joj je napisao predgovor i na njoj radio kao jedan od prevoditelja.

c)     Surađivao na knjzi "Sexuality and Gender in Postcommunist Eastern Europe and Russia” sa pedofilom Theom Sandorfom (poveznica)

d)    Protivi se podizanju dobne granice od 14 godina starosti za stupanje u spolne odnose s punoljetnim osobama na barem 16 godina (poveznica)

e)     U 3. razred osnovne škole uveo jedinicu o "neprikladnom dodirivanju" (poveznica). Ova nastavna jedinica niti je prilagođena dobi djece niti su sadržaji koje promiče namijenjeni djeci (Vijeće Europe  je tzv. pravilo donjeg rublja - "underwear rule" namijenilo poduci roditelja i skrbnika djece sa ciljem poduke o zaštiti maloljetnika od pedofilije).

f)     Na sučeljavanju (video) u hotelu Westin s dr.Reisman na pitanje iz publike o razlici između naravnog i nenaravnog spolnog čina, odgovorio je da ne razumije što je to "naravni spolni čin" i pitao postoji li "nenaravni spolni čin".

Temeljem svega iznesenog o Aleksandru Štulhoferu, jednom od glavnih autora 4. Modula ZO, moramo ustvrditi kako je Vaš stav da Vam "je teško zamisliti da bi neki nastavnik ili stručni suradnik ove dijelove Kurikuluma shvatio kao prijedlog da djeci pokaže pornografski materijal" zatvaranje očiju pred realnom opasnosti da se pojedine dijelove Kurikulum ipak shvati kao poticaj na izlaganje djece neprihvatljivim erotskim i pornografskim materijalima ili drugim, zakonski i odgojno spornim sadržajima.

U istoj knjizi, navodi se i sljedeće:

"Unatoč roditeljskim upadima i zabranama, seksualni je užitak važan element djetinjstva. Povijesno gledano, djetinjstvo se smatralo lukom zaštićenom od briga i odgovornosti odraslih (kao što su npr. lov, skupljanje plodova i slično), dakle, razdobljem u kojem je najbolje posvetiti se užicima, seksualnim i ostalim. S obzirom da je reprodukcija u djetinjstvu neizvediva, u seksualnim se nasladama može uživati multidimenzionalno – oralno, analno, genitalno i tako dalje – bez mogućnosti oplodnje"  (str. 146).

"Djeca moraju naučiti da je seks prirodan i ugodan način izražavanja ljubavi i pažnje prema drugoj osobi, kao i da su homoseksualno i heteroseksualno ponašanje jednakovrijedni oblici seksualnog izražavanja. Valjalo bi također raspravljati o specifičnim aktivnostima i to ne samo zbog širenja mogućih izvora užitka već i kao način osiguranja odgovarajuće razine znanja potrebne za sprječavanje širenja spolno prenosivih bolesti, kao što je AIDS"  (str. 164/165).

Uz prethodno iznesene činjenice o Aleksandru Štulhoferu i njegovim stavovima, smatramo da su 4. modul ZO, prateća literatura i nastavne jedinice, koncipirani upravo na način da se stvori takvo ozračje u kojem će se poticati i provoditi prerana seksualizacija djece, sa svim negativnim posljedicama koje iz takvog pristupa mogu proizaći.

I vaše mlako reagiranje šalje poruku javnosti

Nadamo se da ste svjesni  kako Vaše mlako ili nikakvo reagiranje na ove slučajeve odašilje poruku javnosti da su ovakvi postupci i ponašanja prihvatljivi, čak i poželjni. Možete li preuzeti odgovornost da će se u slučaju vašeg nereagiranja granice "prihvatljivog" sve više pomicati sa svim pratećim negativnim efektima?

Poštovana gospođo Jelavić, još jednom razmislite o odgovornosti i značenju Vaše funkcije za zaštitu dobrobiti djece i njihovog djetinjstva. Kao roditelji, za svoju djecu ne tražimo ništa više od onoga što smo mi i Vi već imali kada smo bili djeca, a to je – pravo na djetinjstvo. Dozvolite našoj djeci da budu djeca i ne dopustite da budu izložena preranoj seksualizaciji ni putem medija, a još manje putem škola.

Stoga Vas molimo, da, sukladnom svojim zakonskim i moralni obavezama, kao pravobraniteljica za djecu, dignite svoj glas protiv svih ovih pojava, stanite na stranu nas roditelja i naše djece i ne dajte da Vaše izjave služe kao paravan onima kojima nije stalo do istinske dobrobiti djece.

S poštovanjem,

roditelji okupljeni oko portala zdravstveniodgoj.com"