Foto: Shutterstock

MICHAEL MOSS, istraživački novinar New York Timesa čija je opširna priča o prehrambenoj industriji, nedavno objavljena u tom listu, ponovno je otvorila temu koja je, zbog nedavnih događaja u regiji, vjerojatno zanimljiva i domaćim čitateljima.

Naime, Moss se dohvatio povezanosti između zabrinjavajućih prehrambenih navika Amerikanaca i prerađenoj hrani kojoj sustavno dodaju šećer, sol i masnoće.

Epidemija pretilosti nije slučajna

Moss tvrdi da se međunarodna epidemija pretilosti nije dogodila slučajno. On napominje da toj epidemiji svakako doprinosi i životni stil pa se ljudi sve manje kreću, manje kuhaju, ali dodaje i da ne smijemo isključiti perfidnu igru prehrambene industrije koja tržište zatrpava hranom manje prehrambene vrijednosti koja dodatno tjera ljude na konzumaciju takvih proizvoda.

Riječ je o članku koji je dijelom nastao utemeljen na njegovoj knjizi "Salt, Sugar, Fat: How The Food Giants Hooked Us" u kojoj opisuje kako se dodavanjem šećera, soli i masnoće vremenom neutralizirao neugodan okus nekvalitetne hrane, a u isto vrijeme kod konzumenata razvio i ovisnost o upravo takvom "prilagođenom" okusu.

Baš kao duhanska industrija

Moss je u intervjuu za TakePart rekao: "Velike tvrtke uvjeravaju nas kako njihova namjera nije bila Amerikance učiniti pretilima ili bolesnima, ali desetljećima su aktivno radili na tome da kod konzumenata stvore žudnju za takvim proizvodima. Njihova su istraživanja pokazala da će do tog cilja najbrže doći kombinacijom točno određene količine soli, šećera i masnoća".

Spominje i 11 čelnika tvrtki kao što su Kraft, Mars, Procter & Gamble, Coca-Cola i Nabisco čiji je zajednički dogovor rezultirao ovim trendom u proizvodnji prehrambenih proizvoda, a posebno ističe marketinške kampanje koje su preuzela ideologiju kampanja duhanske industrije, te svoje proizvode predstavljale zdravijima nego uistinu jesu.

Nije lako biti zdrav

Reklamiranje proizvoda s malo masnoće, manjom količinom šećera i soli, neistinito je jer takvi su proizvodi samo u rijetkim slučajevima zdravi. Smanjenje određenih sastojaka stvara potrebu za svojevrsnom kompenzacijom, pa tako proizvodi s niskim udjelom masti imaju visok udio šećera, proizvodi koji imaju malo soli, imaju visoke udjele masnoće i šećera itd.

Autor dodaje da u današnje vrijeme, izabrati zdrave proizvode nije jednostavno jer ne možemo vjerovati ni deklaracijama koje mogu zavarati kupca prikazom količina masnoća ili šećera na manjoj masi što stvara privid da je riječ o prihvatljivim vrijednostima. Isto tako, natpisi kao što je "100% prirodno", nemaju poseban značaj jer prečesto nisu istiniti.

Začarani krug

Što se svijetle budućnosti tiče, Moss nije posebno optimističan pa dodaje da će proizvođači vrlo teško promijeniti svoj način ponašanja iz nekoliko razloga.

Za početak, tu je pritisak potrošača koji su razvili ovisnost o takvim proizvodima, što kao rezultat ima "ovisnost" proizvođača o sastojcima koji privlači veći broj konzumenata. Na posljetku, ovaj je princip jeftin i izuzetno učinkovit što kao posljedicu ima goleme profite kojih će se proizvođači, realno gledajući teško odreći.