Linić agresivnim akcijama zabavlja javnost, da sakrije nered i bankrot države

Marko Repecki

08:16, 18. kolovoza 2013.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Foto: Damjan Tadić/CROPIX

NAKON što je Željko Rohatinski, bivši guverner HNB-a, izgubio status financijskog "spasitelja i otkupitelja" Hrvatske, zbog afere s kućom i veza s Todorićem, za koje su, doduše, i vrapci na grani znali godinama prije, jer je iz Agrokora i došao na mjesto guvernera - to nezahtjevno mjesto hrvatskog financijskog "Mesije" ostalo je dugo vremena prazno.

No sada su građani Hrvatske našli dostojnu zamjenu. Slavko Linić se nakon svojih akcija na placevima i u birtijama našao pri vrhu lista popularnosti, a stado je ponovno dobilo pastira za kojim sigurno i bez vrludanja može tapkati prema provaliji.

Red je uveden, planirani proračunski minus probijen

Što ima ljepše za hrvatskog građanina žednog pravde, od toga da se jedno jutro probudi i na susjedovom lokalu, koji ima skuplji auto i kat višu kuću od njegove, vidi pečat državnog inspektorata. Eto, pravda je pobijedila. Život je opet lijep. Reda mora biti i napokon je uveden.

No iako građani radi te prašine koju im poreznici uspješno bacaju u oči, a koji uzgred rečeno, očito godinama nisu radili svoj posao, misle da se polako uvodi red, nered u državnim financijama je sve veći, a minus u proračunu sve dublji. Naivno je misliti da se država može spasiti od bankrota provođenjem kozmetičkih akcija, koje nekima "dobro izgledaju" ali realno ne rješavaju ništa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ako pogledamo porezne prihode državnog proračuna oni su recimo 2008. godine, iznosili 69,5 milijardi kuna, dok je u 2012. godini taj iznos bio 64.2 milijarde kuna. To pokazuje da oni koji uplaćuju poreze u državni proračun polako i sigurno "umiru".

Planirani godišnji minus u proračunu već je u prvom polugodištu probijen, i država se sada ponaša poput okorjelog pušača, koji u tri ujutro kada kiosk ne radi, prekapa ladice i džepove ne bi li pronašao koju cigaretu da "preživi" do jutra.

Tko čeka, dočeka - bankrot

Jedino rješenje je da nađemo nekoga tko će puniti proračun. A takvih je sve manje. Hrvatska nije zanimljiva ulagačima jer nismo veliko tržište, niti smo obrazovani, ali zato imamo sporu administraciju i korupciju, te smo iznadprosječni po visini poreza u Europskoj uniji. Uz to ulagačima možemo ponuditi i šumu propisa, zbog koje uskoro nećemo moći ni na pišanje na kolodvoru bez advokata.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Za to sve nije kriv Linić, niti samo ova Vlada, ali svakako nisu izabrani da održavaju status quo, iako Milanović misli da jesu. Premijer koji se, dok je bio u opoziciji, žalio na "bolne prepone" od beskorisnog višegodišnjeg sjedenja u Saboru, kada je došao na vlast, ostao je zatečen "stanjem u državi", kao da je do tada bio na Tibetu na meditaciji, a ne lider opozicije u Hrvatskoj. Sada, kada je već dobar dio mandata iza njega izjavljuje "da nisu išli u radikalne promjene, jer ih građani ne žele". Ma nemoj.

Ne možete vi toliko zaraditi, koliko mi možemo potrošiti

Da od nikakvih promjena, a ne radikalnih, neće biti ništa, postalo je jesno vrlo brzo nakon formiranja Vlade. Kada je Vladimir Ferdelji, službenik iz "trećeg ešalona", kako mu je komplimentirao Milanović, izbačen na glavačke iz Ministarstva.

Ferdelji je naivno pomislio da stvarno planiraju ozbiljne reforme, pa kada je vidio (odmah) da neće učiniti ništa obratio se medijima i to ga je stajalo funkcija. A nas je stajalo toga da nam sada tim gigantskim ministarstvom upravlja, ne profesor, nego novopečeni doktor, i ne iz Špičkovine, nego iz Zaboka – Siniša Hajdaš Dončić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Linić je najsposobniji ministar. Najsposobniji je u tome što je zahvaljujući vojsci inspektora koje može poslati na cestu, uspio građane uvjeriti da Vlada i njegovo ministarstvo nešto rade. A jedino što rade je "kupovanje vremena" i čekanje bankrota.

Najtragičnije u cijeloj priči oko poreza jest to, da kojim slučajem u Hrvatskoj ne postoji "siva ekonomija", i da u posljednjih 20 godina nije utajena niti jedna lipa poreza, mi zbog pokvareno-idiotske politike ne bi bili u ništa boljoj financijskoj situaciji.

Imali bi veći dug jer bi se još više mogli zadužiti, Zagreb bi imao tri rukometne arene umjesto jedne, autocesta Split – Zagreb umjesto četiri trake – osam, a "prijatelji" s kojima ljetuju naši političari jahte od trideset metara, umjesto petnaest.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.