Ronaldo, onaj jedini pravi Ronaldo, debeli Ronaldo, Il Phenomeno, onaj koji je zabio Onaj gol Composteli,  zabio je najviše golova u povijesti svjetskih prvenstava. Zabio ih je 15. No za to mu je trebalo četiri Mundijala, iako, ruku na srce, jedan, onaj prvi u SAD-u 1994. ne bi trebali računati jer mu izbornik Parreira tada nije dao ni minute. Neizbježnom Gerdu Mulleru su za njegovih 14 golova bila potrebna dva turnira, a kako stvari stoje, lako je moguće da Miro Klose pređe i tu magičnu brojku od 15 golova ako mu izbornik Low pokloni koje poluvrijeme u Brazilu, no to će sjajnom Nijemcu poljskih korijena biti već četvrto prvenstvo.

 

 

Samo je jedan igrač odigrao samo jedno prvenstvo i zabio nevjerojatnih, nestvarnih 13 golova, a ako se uzme da se tada igrala i jedna utakmica manje (jer nije bilo osmine finala) nego danas, taj pothvat još više dobiva na težini. Mogu dežurni čangrizavci i redovna gunđala spominjati će ta davna vremena tankih stativa, bekova koji nisu imali krv u očima i kvadricepse Ivana Drage, i izrugivati se s nogometom koji nije bio nogomet koji poznajemo danas.  Ipak 13 golova u 6 utakmica na najvećoj nogometnoj smotri, ma bila to i s vjetrom prohujala romantična era nogometa, fantastičan je doseg. I zato je kad se priča o Kraljevima strijelaca na svjetskim prvenstvima samo je njegovo ime svima na usnama – Just Fontaine.

 

 

Njegov pohod na titulu kraljeva nad kraljevima među strijelcima počeo je u skupini B u kojoj je Francuska igrala zajedno sa Jugoslavijom, Škotskom i Paragvajem. U gradu Norrkopingu 8. lipnja 1958. Fontaine ja najprije gotovo sam ponizio Paragvaj zabivši mu tri gola u pobjedi 7:3, da bi zabio oba gola u porazu Francuza od Jugoslavije 2:3. U grupnoj fazi je dodao još jedan protiv Škotske koju su porazili 2:1 i sa već šest golova dočekao je četvrtfinale i reprezentaciju Sjeverne Irske protiv koje su Galski pijetlovi nastavili svoj briljantni i efikasni niz. Fantastični francuski trio – Kopa, Fontaine i Piantoni – upleo je u svoju mrežu nemoćne Irce. Wisniewski i Piantoni su zabili po jedan, a Fontaine je dodao još dva za uvjerljivih 4:0.

 

Uoči polufinala protiv Brazila, sve je bilo na strani fantastičnih Brazilaca predvođenih Peleom, Garrinchom, Didijem, Vavom i Zagallom. I tako je bilo. Jednostavno je brazilska vještina bila nadmoćnija od francuske raspucanosti, no i u uvjerljivom porazu od 5:2, Just Fontaine je zabio jedan gol. Brazil je u tom trenutku bio prejak za ostatak svijeta, a Francuzima za utjehu je ostalo da su igrali sjajno, da su igrali odličan nogomet začinjen prije svega onim najljepšim u nogometu – golovima.

 

U borbi za treće mjesto susreli su se motivirani Francuzi i deprimirani Zapadni Nijemci. Obilje golova i atraktivna igra prepuna svega onoga što nogomet čini divnim bilo je sadržano u toj utakmici. Briljirao je najbolji francuski igrač nakon Zidanea i Platinija, Raymond Kopa. Čovjek je jednostavno hranio asistencijama Fontainea koji je zabio još četiri gola i i s 13 golova postao apsolutni rekorder nad rekorderima što se tiče jednog prvenstva.