Screenshot: Al Jazzera

IZGLEDA da nema kraja prepucavanju Mirjane Hrge i Borisa Dežulovića. Nakon što se Dežulović osjetio prozvanim Hrginim statusom o kolumnistima, Dežulović joj je odgovorio u kolumni sarajevskog Oslobođenja, čije smo dijelove jučer objavili.

Urednica balkanske Al Jazeere nije dugo čekala da odgovori na Dežulovićev tekst, stoga je javnost ponovno počastila prilično dugim statusom, ovaj put posvećenom samo Dežuloviću.

"Osim u komentaru koji je uslijedio kao odgovor na raspravu o postu u kojem se Dežulović (s pravom prepoznao), njegovo ime spomenula nisam. Međutim, bio je to dovoljan okidač da se (sada tek spomenuta) "novinarska veličina" u svoj silini obruši u pokušaju obrane još jednog mita - o velikom DB I njemu sličnima. Dežuloviću, ti novinar nisi. Koliko god da si jednom to pokušavao biti. Sad znamo da nisi ni gospodin, nego običan balkanski blefer. Luzer kojeg zamišljam kako i ovog puta radi ozbiljno "istraživanje" teme "ubij Hrgu", skvrčen guglajući u nekom sobičku.

Vidio je on siroti i neku pancirku, pa ne sumnjam na istoj profi FB stranici i reportaže iz Tripolija, Bejruta, Gaze, Sirije...ali - 'ta će ta Hrga, ima na Googlu materijala koje su pisali ovakvi kao ja, pomisli Dežulović i baci se na pisanje uratka kojeg bi se normalan autor, stariji od 30, sramio do kraja života.

U maniri kralja žutila, napaljenog osvetnika, lista Dežulović tekstove o mojoj spavaćoj sobi (plavkasta, divna je bila), ali ne da si truda ni da oko baci na "vezane" tekstove u kojima je razvidno da je još neko smeće, tog puta stolar, iskoristio priliku da preko mojeg imena, a mimo moje volje ispromovira svoje ime. Koliko Dežulović poznaje struku, govori i činjenica da naslov mojeg dnevnika iz Sarajeva, tijekom dana prosvjeda, ne pripada meni. To Dežuloviću pišu - urednici. Nemam dakle veze s njim, niti igdje u tekstu išta ma i slično spominjem. Ali, trebalo je Dežuloviću, u tom "ozbiljnom istraživanju teme" ponešto i pročitati osim naslova i kafanskih rasprava o Hrgi, koju "ne znaš" ali joj posvećuješ kolumnu. Bila sam sklona tvrditi da si interesantan kolumnist. Ne, ti si samo opasno piskaralo. Talentirano. Lažljivo. Pišeš i da sam post obrisala. Ne Dežuloviću, on je tu i ostat će. Pripisuješ mi krimen odrastanja, koji donosi i sazrijevanje. Ne opraštaš.

Teška ti je spoznaja da kao i prvog dana volim svoju domovinu, iako odavno i zbog takvih Soroševih plaćenika kao ti radim za strance. I vidi nepravedne sreće - upoznajem svijet. Na licu mjesta. Dok ti, skupljaš aplauze kompleksaša i ozbiljnih nemoralnih parazita, koji će dušu dati đavlu Sorošu, Feral ako treba - za par stanova, Radio 101 za par mandata u Uredu predsjednika koji je karijeru izgradio na vicevima o mrtvom Tuđmanu.

Dežuloviću, ja "svoje" nikada nisam izdala, a pri tom iskreno poštujem drugačije od mene. Zbog takvih kao ti, ova zemlja ima problem ravan kukastom križu na Poljudu. Ja ga prezirem, a ti mu se "veseliš". Prava soroševska priša. Plaćenici ni ne znaju drugačije.

I samo još jedna stvar kad se već imaš potrebu baviti mojim CV-om - do 96. sam izvještavala sa zagrebačke tržnice. Tamo nije bilo riječi o "Herceg-Bosni". Doći ću ja prvi put u Sarajevo 99. Na dva dana. Tada je na sreću normalnih ljudi rat odavno završio."