MNOGI roditelji misle da će njihova djeca biti altruistična ako im usade snažnu vjeru u Boga. Vjerski nauk obično poziva vjernike da se prema drugima odnosi sa suosjećanjem i stavi njihovo dobro prije sebičnih interesa. No, kada je riječ o velikodušnosti, prema novom istraživanju provedenom na sveučilištu u Chicagu, 2000 djece iz cijelog svijeta različitih religija, djeca iz vjerskih obitelji su čak i manje velikodušna.

 

Da bi ispitali utjecaj religije na ekspresiju altruizma, neuroznanstvenik Decety i njegov tim pitali su više od 2000 djece u dobi između pet i dvanaest godina iz SAD-a, Kanade, Jordana, Turske, Južnoj Africi i Kine, da se između sebe igraju igru u kojoj su zamoljeni da donose odluke o tome koliko naljepnica će  podijeliti s anonimnom osobom iz iste škole i slične etničke grupe. Djeca iz vjerskih obitelji pokazala su manju velikodušnost nego djeca iz obitelji ateista.

 

Podaci također pokazuju da djeca iz vjerskih obitelji osuđuju međuljudsku nepravdu kao opakiju i misle da počinitelj zaslužuje težu kaznu nego što bi to učinila djeca iz ne-vjerskih kućanstava. Ti rezultati su u skladu s prethodnim istraživanjima u odraslih, koja pokazuju da je religioznost izravno povezana s povećanom netolerancijom i za kaznene stavove prema međuljudskim djelima , uključujući i vjerojatnost podržavanja oštre kazne. Tako su djeca u studiju gledala kratka videa u kojem jedno dijete učini nešto loše drugom, kao što je guranje. Djeca zatim rangiraju incident, i koliko ozbiljno bi kaznili počinitelja.

 

Djeca iz ne-vjerskih obitelji skloni su rangirati incidente kao manje ozbiljne. Djeca iz muslimanskih obitelji u prosjeku su davali najviše ocjene na ljestvici i tražili strože kazne nego što bi to učinili djeca iz kršćanske ili ne-vjerske obitelji.

 

Religioznost ima pozitivnu povezanost sa samokontrolom i moralnim ponašanjem. Ovaj pogled je, nažalost, tako duboko ukorijenjen da pojedinci koji nisu religiozni mogu se smatrati moralno sumnjivi. U Sjedinjenim Državama, primjerice, pojedinci koji nisu vjernici, imaju male šanse da budu birani na visokoj političkoj dužnosti, a oni koji su prepoznati kao agnostik i ateist smatraju se manje pouzdani i vrlo vjerojatno da će biti amoralan ili čak nemoralan. Dakle, općenito je priznato da religija oblikuje ljude, moralne prosudbe i prosocijalnog ponašanja, ali odnos između religioznosti i morala je zapravo jako sporan, i ne uvijek pozitivan.

 

Zbog ovakvih rezultata postavalja se pitanje je li religija zaista ključna za moralni razvoj, a istraživači su zaključili da odvajanje religije od morala "neće umanjiti ljudsku dobrotu, nego baš suprotno."