Foto: Hina

PROŠLOGA tjedna u medijima smo mogli pročitati kako država djeci s Downovim sindromom oduzima novčanu pomoć od 1250 kuna mjesečno. Država zapravo ne posjeduje vlastiti novac. Država ima samo ono što s određenim obrazloženjem kroz poreze oduzme građanima. To obrazloženje obično je pružanje nekih važnih usluga ili briga o bolesnima i nemoćnima. Sami smo krivi za ovu situaciju budući da svjesno povjeravamo državi ove zadatke prebacujući društvenu odgovornost sa sebe na političare koji to vješto iskorištavaju.

Kada treba rezati plaće i privilegije saborskih zastupnika, tada se ne može skupiti kvorum u saboru. Isti ti saborski zastupnici taj dan nekažnjeno nisu došli na svoj posao. Kada treba rezati troškove na bolesnima i slabima, tada ne postoje problemi. U Hrvatskoj danas živi 1650 osoba s Downovim sindromom. Njima, a ni njihovim obiteljima, zasigurno nije lako. Ova posljednja promjena dodatno će im otežati već ionako dovoljno komplicirane živote.

Prema novim tumačenjima zakona, osobnu invalidninu djeca s Downovim sindromom mogu dobiti samo ako imaju dodatna oštećenja zdravlja, ali to mora biti nešto poput srčane mane, sto posto nerazvijenog govora ili teškog oštećenja sluha ili vida.

Pomaganje bez posredstva države puno je efikasnije

Surova državna birokracija, koja misli da postoji radi sebe same, ponovno građanima zadaje glavobolje. Statusi bolesne djece mijenjaju se zbog izmjena propisa u zakonu i tumačenja zakona dijagnoza i pravilnika o bolestima. Mislite li da bolesnoj djeci nešto znače ova prazna slova na papiru?

Birokrati moraju barem pokušati shvatiti da se ovdje radi o stvarnim ljudima, o djeci koja stvarno žive među nama. Ovdje se radi o djeci o kojoj netko svakoga dana mora brinuti, a ne o nekakvim brojkama na papiru. Prebacujući odgovornost za brigu o društvu na bešćutnu državu postajemo suučesnici u ovom procesu.

Dok država otežava život građanima s invaliditetom, lijepe vijesti dolaze nam iz Vinkovaca. Tamošnja Udruga osoba s invaliditetom “Bubamara” najavila je otvaranje kafića “Buba Bar” u kojem će kavu gostima posluživati osobe s Downovim sindromom. Bez posredstva države, građani će sami moći pomoći ovim osobama. Osim financijske pomoći, ovim potezom potaknut će se uključivanje osoba s Downovim sindromom u društvo.

Direktno pomaganje, bez posredstva države, jedini je ispravni način za stvaranje društva visokog stupnja humanosti. Država je u ovim situacijama samo nepotrebni parazit koji za uslugu pomaganja uzima dio kolača, pravdajući to potrebom plaćanja birokracije koja novac prikuplja i raspoređuje. Preveliki dio pomoći građana na taj se način izgubi u sustavu.

Od 85 milijardi kuna poreza vladajući nisu pronašli sredstva za oboljele od Downova sindroma

Republika Hrvatska je u 2015. godini kroz poreze prikupila više od 85 milijardi kuna. Mnogi građani su uvjereni da su visoki porezi potrebni kako bi država mogla pomoći onima kojima je naša pomoć najpotrebnija, onima koji nisu u stanju sami brinuti o sebi. Vjeruju da plaćanjem poreza pomažu potrebitima, a zapravo hrane bešćutnu neman koja sebe naziva država.

U stvarnosti samo jedan mali dio novca kojeg država prikupi kroz porez bude utrošen na pomaganje socijalno ugroženima i bolesnima. Veći dio novca potroši se na razne subvencije i poticaje tajkunima s političkim vezama.

Krajnje je vrijeme da ljudi shvate da plaćanjem poreza ne pomažu onima kojima je pomoć stvarno potrebna, nego financiraju ovaj nemilosrdni i bešćutni sustav. Nemoćnima će uvijek pomagati dobri ljudi, bez prisile od strane države. Porez u Hrvatskoj ne predstavlja ni humanost niti solidarnost. Porez je u ovoj državi nažalost obična krađa.

                                                                                                  Protiv poreza

*Stranica "Protiv poreza" inicijativa je građana koji se zalažu za smanjenje porezne presije u Hrvatskoj. Ciljevi ove inicijative su: povećanje svijesti građana o štetnosti poreza za gospodarstvo ukidanje nepotrebnih poreza i nameta, smanjenje ovlasti države i stvaranje uvjeta za gospodarski rast.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala