Foto: FAH

GODINAMA je, tvrde dobro upućeni u odnose u HDZ-u, za Tomislava Karamarka govorio da je glup čovjek. Svakome tko ga je htio slušati i za koga je mislio da može imati od njega koristi s takvim stavom. Govorio je to još otkako ga je doveo na vlast u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Ipak, kada bi smatrao da je to oportuno, Milijan Brkić je Tomislavu Karamarku govorio "Vi".

Zahvaljujući njegovim stvarnim ili iskonstruiranim organizacijskim sposobnostima Milijan Brkić u javnosti je percipiran kao zaslužan za sve HDZ-ove uspjehe, od kovanja koalicija do izvlačenja birača na izbore. U javnosti je Brkić, nom de guerre Vaso, prepoznat kao siva eminencija HDZ-a, čovjek koji je izvukao stranku iz propasti u koju ju je bacio Ivo Sanader.

Milicija ga vratila u Zagreb

Milijan Brkić rođen je 1970. godine u Klobuku pokraj Ljubuškog u Bosni i Hercegovini. Prije njega to je mjesto dalo Petra Barbarića, o čijoj se blaženosti i svetosti još uvijek raspravlja, književnika Petra Barbarića i ustaškog ministra Andriju Artukovića. Nije se Milijan Brkić u Klobuku, odnosno u zaseoku Brkići, dugo zadržao. Obitelj seli u Zagreb kada je završio drugi razred osnovne škole. No, njemu i bratu Jozi nije se svidjelo u Zagrebu. Skupili su nešto novca i vlakom pobjegli iz Zagreba stigavši na koncu kod djeda i bake u Klobuk. Nekoliko dana kasnije zabrinutim ih je roditeljima vratila milicija. Ta epizoda o povratku u Zagreb pod policijskom pratnjom puno, puno, godina kasnije poslužila je Brkićevim neprijateljima da pokušaju podvaliti izmišljotinu da su on i brat ukrali manju količinu zlata iz mjesne crkve. Osim za krađu zlata Brkića su optuživali i da nikada nije završio dva razreda osnovne škole u Hercegovini što je još jedna u nizu izmišljenih fantastičnih priča koje se pletu oko njega.

Nakon neslavnoga povratka Brkić ipak ostaje u Zagrebu, točnije u naselju Dubec gdje završava osnovnu školu nakon koje je upisao srednju tehničku školu "Nikola Tesla". Želio je upisati elektrotehniku, ali umjesto nje krenuo je na studij kriminalistike. Umjesto na predavanjima Brkić je završio u policiji. Ovoga puta dobrovoljno. Prvo u temeljnoj, s kojom je osvajao kasarnu JNA na Plesu, a vrlo brzo i u Alfama, specijalnoj policijskoj jedinici. S njima je godinama ratovao i zaslužio nadimak Vaso, kojeg prema njegovim riječima smiju koristiti samo ratni drugovi. I samo porijeklo neobičnog nadimka je nejasno. Jedni kažu da ga je oteo neprijateljskom vojniku kojeg je ustrijelio snajperom, drugi kažu da ga je koristio u operacijama iza neprijateljskih linija, treći da ga je dobio jer je spasio nekog zarobljenog srpskog pobunjenika. Milijana Brkića njegovi suborci, a kasnije i podčinjeni specijalci – brzo je došao do zapovjednog položaja, samo hvale. Ističu da je bio požrtvovan, hrabar i predan. Prepričavaju kako je jednom prilikom pet sati po velebitskom ledu nosio ranjenog suborca.

Lojalan suborcima, državi po potrebi

Brkić s Alfama ostaje i nakon rata. I dok je svojim suborcima bio beskrajno lojalan, državi je istu lojalnost pokazivao samo dok mu je odgovaralo političko vodstvo. U HDZ se, kao zapovjednik specijalca učlanio 2000. godine i vrlo brzo pokazuje da nema namjeru poštivati novu vlast. Odbio je zapovijed da razbije barikade na cesti u Sinju. Postavili su ih obožavatelji osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca, koji je tada bio u bijegu. Među onima koji su tada bili na barikadama bio je i sadašnji zastupnik Mosta Miro Bulj. Zbog odbijanja zapovijedi, u izrazito napetoj političkoj situaciji – postupak Brkićevih Alfi nazivan je čak i pučem, Milijan je suspendiran, ali ne i otpušten iz policije iako je to zaslužio. Upravo u to vrijeme počinju kolati priče o ukradenom zlatu i sumnjivom školovanju u Hercegovini. Umjesto nečasnog otpusta Brkić dvije godine kasnije, imao je samo 33, odlazi u mirovinu.

U mirovini ne miruje. Zaposlio se kao vozač oftalmologa Nikice Gabrića, kojeg je jedno vrijeme čuvao dok je još bio policajac. Kod njega ostaje dvije godine sve dok ga Tomislav Karamarko, kojeg je upoznao 1995. godine, nije pozvao u Sigurnosno- obavještajnu agenciju. Iz tog vremena i Karamarka i Brkića prate optužbe o političkom zapošljavanju u SOA-i, lažiranju sigurnosnih provjera, korištenja službe u privatne svrhe.

Karamarko je 2008. godine postao ministar unutarnjih poslova nakon ubojstva Ivane Hodak. Ustrašeni Sanader doveo ga je u Vladu s mjesta ravnatelja SOA-e, a ovaj sa sobom odvodi i Brkića. Imenuje ga zamjenikom ravnatelja policija Vladimira Fabera iako je tada službeno imao završenu samo srednju školu. No, Brkić se odlučuje školovati uz rad pa tri godine kasnije vrijedno završava Visoku policijsku školu i 10. lipnja 2011. godine prima diplomu kriminalista. Kasnije se, doduše ispostavilo da je veći dio diplomskoga rada jednostavno prepisao iz materijala koje mu je dao mentor. Tomislav Karamarko je po otkriću afere ustvrdio da Brkić rad nije prepisao nego "kompilirao". Za vrijeme dok je bio zamjenik ravnatelja policije bio je zadužen za čak tri sektora – specijalnu policiju iz koje je potekao, krim-policiju i Centar za forenziku. U javnosti se pojavljivao za vrijeme potrage za Antonijom Bilić i lova na ubojicu Dragana Paravinju. Ubojica je navodno baš Brkiću priznao ubojstvo i rekao mu da je tijelo bacio u rijeku. Na osnovu te laži policija je pod Brkićevim zapovijedanjem pokrenula isušivanje rijeke neuspješno tražeći tijelo. Kosti nesretne djevojke pronađene su tek puno kasnije na kamionskom parkiralištu u selu Furaje.

Moćni prijatelji

Vrijeme u ravnateljstvu policije Brkić koristi i za stvaranje mreže moćnih prijatelja. Iz tog vremena datira i njegovo prijateljstvo s Milanom Bandićem. Zagrebački gradonačelnik supruzi svog novog prijatelja omogućio je povoljnu kupnju poslovnog prostora i zamjene zemljišta. Iz imovinske kartice vidljivo je da Brkićevi posjeduju dionice nekoliko kompanija među kojima i 3809 dionica posrnule Karlovačke banke. Upravo ta ih je banka kreditirala sa 162 tisuće eura. Brkićeva supruga bila je suvlasnica manjeg dijela tvrtke Opatovina projekt koji je Karlovačka banka kreditirala s čak 142 milijuna kuna. Za tu su se poslovnu operaciju svojevremeno zanimali i istražitelji no zaključili su da nije bilo kriminala nego da je u pitanju rizični plasman banke.

Nakon poraza HDZ-a na izborima 2011. godine Milijan Brkić se politički snažno aktivira. U savezništvu s Tomislavom Karamarkom kreće u pohod na vrh stranke. Karamarko protukandidate pobjeđuje, tvrde u HDZ-u, baš zahvaljujući Brkićevim organizacijskim sposobnostima i upornom radu na terenu. Karamarko je izabran za predsjednika stranke, a Brkić postaje glavni tajnika – prvi operativac stranke. Činilo se da tandemu odlično ide. Ostvarili su odlične rezultate na dvama europarlamentarnim i jednim lokalnim izborima. No, obojica su počinila veliku stratešku grešku. Zanijeli su se svojim tvrdim političkim stavovima, već spomenuti oftalmolog Nikica Gabrić jednom je prilikom rekao da je jedva uspio uvjeriti Brkića da nisu baš svi ljevičari ubojice s Bleiburga, i pomislili da će im baš oni donijeti pobjedu na parlamentarnim izborima 2015. godine. Prevarili su se i završili su u egalu sa SDP-ovom koalicijom, no ipak su nakon mukotrpnih pregovora s Mostom uspjeli sklepati vlast. Cijelo vrijeme Karamarkove i Brkićeve političke suradnje javljale su se glasine  o njihovim sukobima, opanjkavanjima i podmetanjima. Javno, međutim, jedan su drugome izjavljivali samo ljubav i poštovanje. Ipak, Karamarko je smetao Brkićev golemi utjecaj u stranci i pomislio je da ga može uništiti. Kada je Index srušio skandaloznog ministra branitelja Miju Crnoju Karamarko je Brkića predložio za novog ministra. Znao je da je Brkić zbog afere s prepisivanjem diplome neprihvatljiv Mostu i premijeru Tihomiru Oreškoviću i mislio je da glavnog tajnika time politički dotući. Brkić je i to preživio.

Neugodna situacija

Kao glavni tajnik HDZ-a organizirao je izbore na kojima je 93 tisuće članova HDZ-a, prvi put na izravnim izborima, dalo Karamarku još jedan mandat za vođenje stranke. Za sebe je Brkić osigurao mjesto zamjenika predsjednika HDZ-a. Na posljednjem saboru stranke delegati su poslušno zaokruživali imena sa šalabahtera koje je Brkić ispisao. Da se situacija ipak ni na koji način ne bi izmakla kontroli Brkić je smislio novi demokratski proces. Delegati su prvo morali glasati, a tek tada su smjeli pustiti glas i raspravljati. Iako je u punom jeku bila afera konzultantica i Karamarkovo mjesto u Vladi se opako počelo tresti jedinu kritiku, i to blagu, izrekao je Andrej Plenković, sada jedini kandidat za Karamarkovog nasljednika. 

Još zimus se u HDZ-u pričalo da Brkić razmišlja da podrži Plenkovića ako se kandidira protiv Karamarka. No, eurozastupnik je tada ocijenio da je preslab da bi se suprotstavio Karamarku, a Brkić je smatrao da za njega neće biti mjesta u Plenkovićevom timu. Njih dvojica su po habitusu potpuno različiti pa je Brkić svoju političku sudbinu još neko vrijeme vezao uz Karamarka.

Situacija se međutim promijenila. Karamarko je srušio vlastitu Vladu i bio prisiljen na ostavku, a stranku je barem privremeno preuzeo Brkić. Nagađalo se da bi se i on sam mogao kandidirati za predsjednika, ali od toga je odustao kao i drugi HDZ-ovci pa je Plenkoviću otvoren put za preuzimanje stranke, ali samo u kombinaciji s Milijanom Brkićem. A onda se saznalo da je Brkić za HDZ posudio 4,2 milijuna kuna od plinarskog magnata Pavla Vujnovca. Predsjedništvo stranke za pozajmicu, navodno. nije znalo. Andrej Plenković zatražio je "detaljno izvješće o financiranju stranačkih aktivnosti". Izuzetno neugodna situacija za stranku poznatu po baratanju prljavim novcem. Kamata na pozajmicu koju su već trebali vratiti Brkiću bi mogle biti najmanji problem.