Foto: Index 

U VRTIĆU je uvijek kaos prije 9 sati. Svi dovoze djecu, ostavljaju ih, neki se deru i plaču, neki utrčavaju sa srećom, mame dovode veću djecu, a za sobom vuku mlađe u kolicima, bicikli, automobili, sva prijevozna sredstva koja poznajete. A onda se oni skidaju, obuvaju; jakne, kape, tenisice i papuče na sve su strane i buka i galama su sastavni dio jutra. Jer u 9 se zatvaraju vrata i nema više ulaska.

Mi smo to naučile na teži način kada smo jedno jutro utrčavale minutu prije 9 i poljubile vrata. Sada smo morale pričekati 15 ak min dok prođe takozvani Kindertref i da možemo skrušeno ući, ispričati se, i da mogu pobjeći van ostavljajući dijete da se crveni zbog mene. I dok smo nas dvije tako čekale, trči i jedan tata sa sinom, jednako neuspješan kao i mi. I gledam malog, presladak je, pravi klinac s reklame s kuštravom plavom kosom, onako malo predugom. Taman dovoljno da djeluje još ljepše i zločestije. I pomno je obučen da izgleda kao jedan od kul klinaca. I tek tada zapazim tatu. 

I tek tada zapazim tatu 

Prije nego se vratim na tatu, važno je napomenuti koliko je ovdje ležernost sastavni dio života. Od svih dana u vrtiću, mislim da nikada nisam vidjela našminkanu mamu (barem ne našminkanu na ‘hrvatski način’), nikada nitko nije bio skockan, nitko pretjerano sređen. Ustvari se dijelimo u dvije kategorije - mame domaćice (i tate) koje dolaze u malo boljoj verziji looka ‘jesam li u pidžami ili sam beskućnik?’; i mame (i tate) koji žure na posao koji furaju look ‘u ležernim sam trapericama i tenisicama, ali imam sako pa sam ok’. To je to. I nevjerojatno je koliko je za mene to opuštajuće i bez ikakvog presinga. 

Ali zato i jesam uočila tatu. Tata je bio odrasla verzija malog, jednako moderne ‘oh tako sam umjetnički nastrojen’ frizure, hipsterskih dioptrijskih naočala i u ultra modernom crnom uskom odijelu. Onako, kao žensko, moram reći da je bilo poprilično teško ne gledati ga. Ali kako sam ja uzorna udana žena i tako to, samo smo se pozdravili i šutke proveli 15 min u neugodnoj tišini. Ili neugodnoj za mene, ne bih se čudila da je on zaboravio da postojim. 

Uskoro nas je obasjalo sunce i djeca su nam ušla u vrtić, gospodin tata se požurio u svoj crni BMW. Ali nisam imala potrebu ni nabaciti sarkastični komentar, onako sebi pod bradu, jer je sve, nekako, fino sjedalo na mjesto. Savršeno se uklapalo - i mali s frizuricom i stavom, i tata s uskim odijelom, i auto. I ja u šilterici i donjem dijelu pidžame. Ali kao što rekoh - muž, dijete - nije baš da sam pokušavala ostaviti dojam. Ali tata mi se urezao tako da ga nije bio problem uočiti svaki sljedeći put kada smo se mimoišli. I uvijek kul look i usko crno odijelo. To je najveća kulturološka promjena što se tiče fizičkog izgleda između našeg podneblja i ovog. Ovdje se žene jednostavno toliko ne sređuju. Imate osjećaj da se prihvaćaju takve kakve jesu i smatraju (i svaka im čast na tome!) da su prekrasne takve kakve jesu! Naravno da ima i iznimaka, ali stvarno su to - iznimke. I nemojte se dati zavarati! Ovdje ima prekrasnih žena. Ali kako izgled ne guraju u prvi plan, jednostavno morate pogledati malo bolje da uočite. I valjda iz tog istog razloga, ovdje imate osjećaj da ima jako puno zgodnih muškaraca. Uvjerena sam da ih ne može biti više nego kod nas, ali u kontrastu sa ženama koje su ‘normalne’, dolaze lakše do izražaja. Malo razbarušene kose, malo modernih okvira za naočale i promišljena stajliš garderoba - odmah iskačete iz prosjeka. Hrvatski muškarci se od svih tih žena ne mogu istaknuti bez da prijeđu u grotesku ili kič. A ovdje stalno imate dojam (jer još uvijek gledam stvari na hrvatski način) da prekrasni muškarci šetaju s prosječnim ženama.

Opet on u istom odijelu 

I tako je izvanprosječni tata jučer opet došao u vrtić, opet u odijelu, ali ovaj puta se sagnuo nešto podići malome. I kako se spustio, tako su mu hlače pale i fino me zabljesnuo ‘vodoinstalaterski look’. To mi je bilo toliko smiješno da sam odmah zvala muža s oduševljenjem da mu ispričam kako izvanserijski tata ipak nije toliko izvanserijski. Smijali smo se oboje, a vjerujem da mi je i mužu pao kamen sa srca. Ali uzmimo u obzir da on ne vidi kakva ja ujutro vodim dijete u vrtić pa, siroti, misli da ima razloga za brigu. Do danas.