ŽENI kojoj su liječnici godinama govorili da su kvržice u dojkama bezopasne na kraju je dijagnosticiran rak dojke, i to nakon što joj je pozlilo od samo jednog piva. Nakon operacije Kelly Gunn doznala je da su tumori u njezinu tijelu rasli otprilike deset godina, unatoč redovitim pregledima. Svoju priču podijelila je kako bi potaknula druge žene da ne odustanu od traženja odgovora kada osjećaju da nešto nije u redu.

Kelly Gunn je još 2016. napipala kvržicu u lijevoj dojci, no liječnici su joj rekli da je riječ o hormonalnoj promjeni povezanoj s gustim tkivom dojke. Četiri godine kasnije mamografija je otkrila novu kvržicu u desnoj dojci, ali biopsija je pokazala da je dobroćudna. Nastavila je odlaziti na redovite godišnje mamografije, a i ultrazvuk u travnju 2024. pokazao je da je izraslina "vjerojatno dobroćudna", prenosi Unilad.

Operacija otkrila ono što pregledi nisu

Nekoliko tjedana poslije, dok je živjela u Belizeu, Gunn je nakon samo jednog popijenog piva počela povraćati. Zbog neobične reakcije vratila se u Virginia Beach na dodatne pretrage, a ultrazvuk i magnetska rezonancija potvrdili su rak dojke u prvom stadiju.

Nakon što se odlučila na dvostruku mastektomiju, liječnici su u njezinoj desnoj dojci pronašli šest ili sedam tumora. "Dan nakon dvostruke mastektomije liječnik mi je rekao da sam donijela jako dobru odluku. Da sam se odlučila samo za lumpektomiju, morali bi me ponovno operirati jer je u desnoj dojci bilo šest ili sedam tumora", ispričala je.

"Rekao je da sam, s obzirom na njihovu veličinu, rak vjerojatno imala deset godina. To znači da su biopsija i procjena da je izraslina 'vjerojatno dobroćudna' bile pogrešne. Tumori su već bili veliki, rasli su godinama, a bilo ih je puno više nego što su snimke uopće pokazale", dodala je Gunn.

"Nema ciljne crte u preživljavanju"

Rak se srećom nije proširio na limfne čvorove, a liječnici su procijenili da kemoterapija ne bi donijela dovoljno koristi. Budući da su tumori bili ovisni o estrogenu i progesteronu, najprije je primala terapiju za zaustavljanje rada jajnika, a potom su joj uklonjeni jajnici i jajovodi te je uvedena u medicinsku menopauzu. Danas uzima tamoksifen. "Kosti u laktovima bole me i na najmanji dodir.

Umor nije nešto što možete odspavati. To je dubok, unutarnji umor. Ženama je ionako teško nositi se s hormonima, a ja ne smijem uzimati ni hormonsku nadomjesnu terapiju ni testosteron. Jednostavno se moram sabrati i izdržati", rekla je.

Danas svaka tri mjeseca odlazi na krvne pretrage i onkološke kontrole, no kaže da strah od povratka bolesti nikada ne nestaje. "To što se rak nije proširio na limfne čvorove ne znači da negdje u tijelu ne čuči uspavana stanica raka. Nikad niste 'slobodni' od raka. Tu nema ciljne crte, nema konačnog preživljavanja. To vas proganja do kraja života. Grozan je osjećaj", priznala je.

Osnovala je zajednicu Feinix Haus za podršku ženama nakon raka te poručila: "Kod žena postoji stigma 'ma ona je samo emotivna ili hormonalna'. Ne mora biti nešto strašno poput raka, ali ako osjećate da nešto fizički nije u redu, isplati se provjeriti radi vlastitog mira. Kucajte na prava vrata i ne odustajte."