U NEDAVNOM posebnom izdanju National Geographic duboko je zaronio u plave zone. One uključuju pet različitih zajednica diljem svijeta koje su poznate po najvećoj koncentraciji stanovnika koji žive preko 100 godina. Ove zone, koje je detaljno istražio autor Dan Buettner, uključuju Ikariju u Grčkoj, Okinawu u Japanu, Sardiniju u Italiji, Loma Lindu u Kaliforniji i poluotok Nicoya u Kostariki.

U vezi s Buettnerovim istraživanjem posebno je zanimaljiva analiza različitih vrsta prehrane u svakoj regiji. Iako ne postoji specifična vrsta prehrane koju slijedi svaka plava zona (jedu raznoliku hranu bogatu vlaknima, povrće, voće, mliječne proizvode i malu količinu mesa i ribe), bilo je lako odrediti nekoliko važnih zajedničkih elemenata. Točnije, uobičajene namirnice koje se konzumiraju.

Bilo je jasno da većina stanovnika plavih zona obično jede kombinacije zdravog škroba. To uključuje cjelovite žitarice, mahunarke i krumpir. Povrće je bilo na drugom mjestu za svaku zonu, zajedno s voćem, odnosno sve namirnice bogate vlaknima i hranjivim tvarima biljnog porijekla.

Ugljikohidrati na prvom mjestu?

Važno je napomenuti da, kada je riječ o ugljikohidratima, ove zajednice konzumiraju cjelovite žitarice poput zobi, ječma i smeđe riže. Kruh sadrži cjelovite žitarice i većinom se peče u vlastitim domaćinstvima. To uključuje kruhove od kiselog tijesta, tortilje, somune, pa čak i tjesteninu.

Batat je osnovna namirnica za zajednicu na Okinawi. Mahunarke, kao što su grah, slanutak i leća, također se smatraju osnovnim namirnicama za mnoge druge zajednice. U Loma Lindi se uz povrće češće konzumiraju mahunarke i proizvodi od soje, dok je postotak žitarica u njihovoj prehrani znatno manji.

U svijetu dijeta, u kojem prehrana s ultraniskim udjelom ugljikohidrata nailazi na veliku pohvalu, ove zajednice pozdravljaju zdrave izvore ugljikohidrata raširenih ruku i žive najdulje.