Foto: Pinterest

KAO dijete je mrzila bilo kakav sport, a danas rastura po maratonima - ovo je priča o jednoj fascinantnoj promjeni koja na prvi pogled možda ne izaziva šok i nevjericu, ali je svakako priča s jako puno pouke.

Možda ste i vi jedni od onakvih osoba koje su od malena izbjegavale veće fizičke aktivnosti - prvo iz mišljenja da vi to ne možete, da to nije za vas, a potom ste sve više počeli zaobilaziti situacije u kojima biste se igdje mogli iskazati.

Takva je bila i Maya Henry - u djetinjstvu se bavila malo softbolom, vozila je bicikl, ali nikada nije voljela trčanje.

Danas je iza nje već puno odrađenih maratona - i 5K i 10K i danas doslovno uživati u trčanju.

"Sve je to u glavi. Kada sam shvatila da stvarno više ne mogu živjeti tako neaktivna ne znam ni sama zašto, ali krenula sam trčati. Jednostavno sam sama sebi rekla - idemo, to to možeš!

Prvi trening - 90 sekundi

Moj prvi trening trajao je 90 sekundi. Ravno. Toliko sam mogla izdržati. Ali rekla sam si - ti to možeš!", to je promjena koju je Maya sama sebi uvjetovala - i na koncu, nakon pet godina bavljenja trčanjem, dva dana u tjednu, nije postigla jako puno na svojoj liniji. Činjenica jest da je izgubila 18 kilograma, postepeno i polako, ali strast koju je spoznala prema trčanju apsolutno je promijenila način njenog života. A nije li to zapravo jedini cilj kojeg trebaju pretili ljudi? Promijeniti način života.

"Nakon što sam samu sebe uvjerila da ja to mogu, nakon što sam stoički prošla razdoblje bolnih mišića, umora, razmišljanja o odustanku shvatila sam da zapravo nisam sama. Ubrzo sam pronašla društvo s kojim sam mogla trčati zajedno. Puno to znači, posebno u trenucima kada vam je teško i kada vam treba malo potpore. No tada je i puno lakše svakodnevno trčati malo više, postavljati si malo više ciljeve, sve dok ne dođete do točke da o sebi stvarno razmišljate kao o trkaču. To je sada vaš dio života. I tada više nema granica.", napisala je u svojoj priči te nastavila da u tom trenutku počnete i puno bolje shvaćati svoje tijelo, i što tijelu treba. Tada je već sazrelo vrijeme da malo više pazite kako se hranite, kako da sami sebi olakšate vaše trčanje, da se hranom ne kočite već da vam hrana postane saveznik."

I na koncu i posljednji savjet kojeg nam je dala, a to je onaj da svatko mora spoznati kojem cilju stremi. Kreirati svoju definiciju uspjeha - jer tada znate da cilj imate, a do njega nije teško doći kada ste već toliko učinili do sada.