ISTRAŽIVANJA pokazuju da sretniji ljudi žive dulje, budu zdraviji i uživaju u uspješnijim životima. I "vrlo sretni ljudi" imaju više ovih prednosti u odnosu na samo prosječno sretne ljudi. No, uz određene metode pretjerivanja i pritiska, sreća ili pozitivnost mogu postati toksični.

Istraživanje Men's Healtha, objavljeno u The Journal of Positive Psychology, koje je uključivalo gotovo 500 ljudi, za cilj je postavilo otkriti ključni sastojak toksične pozitivnosti.

Očekivati ​​najbolje, osjećati se gore

Neka istraživanja su pokazala da, kada ljudi pridaju veliku vrijednost vlastitoj sreći, to može dovesti do manje sreće, posebno u kontekstima u kojima najviše očekuju da će se osjećati sretno.

Ova sklonost da se očekuje sreća, a zatim se osjećate razočarano ili se krivite što se ne osjećate dovoljno sretno, povezana je s većim simptomima depresije i manjkom dobrobiti.

Međutim, istraživači su također primijetili da, kada ljudi daju prednost ponašanjima koja povećavaju vjerojatnost njihove buduće sreće – umjesto da pokušavaju izravno povećati svoju razinu sreće "u ovom trenutku" – vjerojatnije je da će doživjeti poboljšanja (a ne deficite) u razinama svoje dobrobiti.

To može značiti sudjelovanje u aktivnostima koje pružaju osjećaj postignuća ili svrhe, kao što je volontiranje, izvršavanje teških zadataka ili konstruiranje dnevnih rutina koje pomažu vlastitoj dobrobiti.

Ovo istraživanje sugerira da bi neizravno traženje sreće, umjesto da se postavlja u fokus, moglo pretvoriti našu potragu za pozitivnošću iz toksične u toničnu.

Vrednovanje sreće naspram davanja prioriteta pozitivnosti

Izmjerili su dva pristupa pronalaženju sreće: vrednovanje sreće naspram davanja prioriteta pozitivnosti.

Ljudi koji su cijenili sreću složili su se s izjavama poput "Zabrinut sam za svoju sreću čak i kada sam sretan" ili "Ako se ne osjećam sretno, možda nešto nije u redu sa mnom".

Ljudi koji su davali prednost pozitivnosti složili su se s izjavama kao što su "Ja strukturiram svoj dan kako bih povećao svoju sreću" ili "Tražim i njegujem svoje pozitivne emocije".

Što čini pozitivnost toksičnom?

Čini se da ključni sastojak toksične pozitivnosti ipak nije sama pozitivnost. Umjesto toga, to je način na koji stav osobe prema sreći tu osobu navodi da reagira na negativna iskustva u životu.

Izgledi da ćete doživjeti bol, neuspjeh, gubitak ili razočaranje u životu su neizbježni. Ponekad ćemo se osjećati depresivno, tjeskobno, uplašeno ili usamljeno. To je činjenica. Važno je kako ćemo reagirati na ta iskustva.

Naučiti reagirati na te emocije ključno je za našu sreću. Naša reakcija na nelagodu često je pobjeći i smanjiti bol. To bi moglo značiti da koristimo neučinkovite strategije regulacije emocija, kao što je izbjegavanje ili potiskivanje neugodnih osjećaja.

Kako se kaže: "Bol je neizbježna. Patnja je stvar izbora", piše Men's Health.