TikTok je mnoge uvjerio da imaju autizam. Što se zapravo događa?
SVE VEĆI broj ljudi koji se prepoznaju u simptomima autizma nakon gledanja sadržaja na TikToku posljednjih je godina otvorio novo pitanje: mogu li društvene mreže pomoći u boljem razumijevanju neurorazvojnih stanja ili istodobno potiču pogrešna samodijagnosticiranja? Odgovor nije jednoznačan. Iako online sadržaj može pridonijeti vidljivosti autizma i pomoći ljudima da se u nečijem iskustvu prepoznaju, viralni videi ne mogu zamijeniti kliničku procjenu, piše New York Post.
Autizam utječe na način na koji osoba komunicira, uči, ponaša se i ostvaruje odnose s drugima. Broj dijagnoza posljednjih je desetljeća znatno porastao, što se povezuje s proširenim dijagnostičkim kriterijima, kvalitetnijim alatima za probir i većom osviještenošću javnosti. U tome su svoju ulogu odigrale i društvene mreže, na kojima se o autizmu danas govori otvorenije i češće nego prije.
"Autizam ne izgleda jednako kod svih"
Na TikToku i sličnim platformama brojni korisnici dijele vlastita iskustva života s autizmom, ADHD-om i drugim neurodivergentnim stanjima. Takav sadržaj mnogima može pomoći da bolje razumiju sebe, osobito onima koji godinama nisu imali objašnjenje za određene teškoće ili obrasce ponašanja. Pritom se često ističe da je pozitivna strana društvenih mreža upravo u tome što šire sliku o autizmu i pokazuju da on ne izgleda jednako kod svih ljudi. Autizam nije ograničen na jedan tip osobe, nego se može javiti kod ljudi različitog spola, podrijetla, seksualne orijentacije i životnog iskustva.
Ipak, problem nastaje kada se pojedina ponašanja ili osobine počnu tumačiti kao jasan dokaz autizma. To što se netko prepoznaje u određenim osjećajima, navikama ili neobičnostima koje opisuje osoba s dijagnozom ne znači automatski da i sam pripada spektru autizma. Klinički psiholozi upozoravaju da se autizam ne može prepoznati na temelju jedne osobine, jednog videa ili nekoliko objava na društvenim mrežama.
Dodatnu zabunu stvara i činjenica da se mnoge osobine preklapaju s drugim stanjima, osobito s ADHD-om i anksioznošću. Poteškoće s pažnjom, društvenim odnosima, prijateljstvima ili osjetilne preosjetljivosti mogu biti prisutne kod više različitih stanja. Zbog toga je, naglašavaju kliničari, važno da procjenu provodi osoba koja ima iskustva u razlikovanju tih poremećaja, posebno kod odraslih.
Jedna osobina nije dovoljna za zaključak
Među ponašanjima koja se često pogrešno povezuju s autizmom nalaze se i različite osjetilne nelagode ili ponavljajući pokreti. Primjerice, činjenica da netko ne podnosi određene tkanine ili trese nogom kada je nervozan ili uzbuđen sama po sebi nije dovoljna za zaključak da je riječ o autizmu. Takve osobine treba promatrati unutar šire slike, odnosno u kontekstu razvoja osobe, njezina svakodnevnog funkcioniranja i drugih obrazaca ponašanja.
Upravo je klinički kontekst ono na što psiholozi posebno upozoravaju. Dijagnoza autizma ne temelji se na jednom odgovoru, jednom simptomu ili jednoj situaciji, nego na cjelovitom uvidu u razvojnu povijest osobe, njezino sadašnje ponašanje i dojmove ljudi koji je dobro poznaju. Tek takav pristup može pomoći da se autizam jasno razlikuje od drugih stanja koja mogu imati slične osobine.
Društvene mreže kao polazna točka, ne kao završna riječ
Društvene mreže stoga mogu biti korisna polazna točka, ali ne i završna riječ. Mogu pomoći ljudima da postave pitanja, preispitaju vlastita iskustva i potraže dodatne informacije, no ne mogu postaviti dijagnozu. Onima koji sumnjaju da bi mogli imati autizam savjetuje se razgovor s liječnikom obiteljske medicine, psihijatrom ili stručnom osobom za mentalno zdravlje, a kao prvi korak mogu poslužiti i provjereni online upitnici za probir. Oni ne daju dijagnozu, ali mogu pomoći u odluci treba li potražiti profesionalnu procjenu.
Sve veća prisutnost tema poput autizma na društvenim mrežama pokazuje koliko je ljudima važno razumjeti vlastita iskustva i pronaći zajednicu u kojoj će se osjećati viđeno. No upravo zato, uz veću vidljivost, potrebna je i veća odgovornost. Prepoznavanje sebe u nečijoj priči može biti važno, ali stvarnu dijagnozu i dalje može dati samo kvalificirana osoba.
Što je autizam?
Autizam je neurorazvojno stanje koje utječe na to kako osoba komunicira, doživljava svijet i povezuje se s drugima. Prisutan je od djetinjstva i traje cijeli život.
Naziva se spektrom jer se može manifestirati na vrlo različite načine. Neke osobe imaju poteškoće u društvenoj komunikaciji, potrebu za rutinom, ponavljajuće obrasce ponašanja ili pojačanu osjetljivost na zvukove, svjetlo i dodir, dok druge te osobine imaju u blažem obliku.
Važno je naglasiti da autizam nije bolest, nego drugačiji način funkcioniranja mozga. Uz razumijevanje i podršku, osobe s autizmom mogu živjeti kvalitetno i ispunjeno.