OBJAVA psihijatra Hermana Vukušića o iskustvu u zagrebačkom restoranu Ginger Sushi izazvala je raspravu, a ubrzo su uslijedile i brojne negativne, ali i pozitivne recenzije restorana.

Podsjetimo, Vukušić je napisao da je nezadovoljan jer ga je posluživalo osoblje koje nije govorilo hrvatski jezik, zbog čega je restoranu ostavio lošu ocjenu. Njegova objava podijelila je javnost i ponovno otvorila pitanje koje se posljednjih godina sve češće postavlja zbog velikog broja stranih radnika u ugostiteljstvu.

Dok jedni smatraju da je poznavanje hrvatskog jezika osnovni preduvjet za posao koji podrazumijeva svakodnevnu komunikaciju s gostima, drugi ističu da bez stranih radnika velik dio ugostiteljskog sektora danas ne bi mogao normalno funkcionirati te da je dovoljno ako se zaposlenici mogu sporazumjeti na engleskom jeziku.

Brojni čitatelji smatraju da je hrvatski jezik nužan

Ispod našeg članka razvila se opširna rasprava u kojoj su brojni čitatelji iznijeli svoje stavove.

Jedan od njih napisao je: "U uslužnoj djelatnosti zaposlenik bi se trebao znati sporazumjeti na domaćem jeziku. U Njemačkoj ne možeš raditi za kasom, a ne znati barem B razinu njemačkog."

Drugi smatra da se od stranih radnika ne očekuje savršeno poznavanje jezika, nego osnovna komunikacija: "Nitko od tih radnika ne traži da pišu eseje na hrvatskom ili da recitiraju Krležu - traži se osnovno sporazumijevanje na hrvatskom jeziku. Ima firmi u Hrvatskoj čiji strani radnici itekako znaju hrvatski."

Slično razmišlja i čitatelj koji je napisao: "Ako radiš u restoranu i gotovo cijeli posao ti je kontakt s gostima, mislim da bi trebao znati jezik države u kojoj radiš."

S druge strane, dio čitatelja smatra da je važnije kakvu uslugu gost dobije nego kojim jezikom zaposlenik govori. Ističu kako je kronični nedostatak radne snage doveo do toga da hrvatski ugostitelji sve više zapošljavaju strane radnike te da bi bez njih mnogi restorani i kafići teško poslovali, osobito tijekom turističke sezone.

Što vi mislite?