CHEFA Matiju Bogdana smo vidjeli nekoliko puta u zadnjih nekoliko mjeseci, dok su trajale njegove rigorozne pripreme za uspon na najviši vrh svijeta Mount Everest (8.848,86 metara).

Bogdan je, naravno, bio iznimno temeljit u pripremama pa nam je pričao o svakodnevnim mukotrpnim treninzima, večernjim usponima na Sljeme s brdo kilograma na sebi, strogoj prehrani i apstinenciji alkohola. Naravno, uz sve pripreme chef Bogdan je dizajnirao i novi jelovnik u  restoranu 7Seas u Njivicama i odradio nemali broj gostovanja u  restoranima diljem Hrvatske. 

Chef Matija Bogdan u siječnju 2024. je popeo himalajski Ama Dablam (6812 metara), jedan od tehnički najtežih uspona na svijetu. Na novi put prema Himalaji službeno je krenuo 8. travnja kad je poletio za Katmandu, glavni grad Nepala.

Po objavama na društvenim mrežama moglo se vidjeti da je ekspedicija bila odgođena zbog lošeg vremena i nemogućnosti polijetanja. Iz Kulta Plave Kamenice su kontaktirali Bogdana da ispriča dosadašnje dojmove i pitali kad bi ekspedicija mogla službeno započeti te što na planinama jedu alpinisti koji se odluče na uspon na Mount Everest. 

"Upravo smo došli u Namche Bazaar na 3340 metara nadmorske visine. To je zadnje što ćemo dobiti od civilizacije," rekao nam je Bogdan, "Uvjeti su, očekivano, jako loši. Higijena je nula bodova, sve je prljavo i neodržavano, tople vode nema nigdje. Mrzla je. Gdje spavaš, moraš vodu držati uza sebe da se ne smrzneš, a spavaš ful obučen, s kapom i šalom ispod deke koje su kozna kad prali. Ajde, imam sreće da imam vreće za spavanje koje su za minus 40 pa se s tim snađem. Ali još imamo krevete, tak da se ne žalim," kaže Bogdan koji će od dolaska u base camp idućih mjesec dana spavati na tlu. 

"Hrana u Nepalu je, više manje, bezveze"

"Hrana u Nepalu je, više manje, bezveze", komentira Bogdan. "Jako je prilagođena zapadnjacima i onda je to jako loše izvedeno. Od nepalskih jela mogu se dobiti momosi, vege ili s piletinom, Dal Bath i to je to ja mislim. Razumljivo je da ne obraćaju pažnju na kvalitetu. To im je zadnja briga. Ljudi su jako siromašni i žive jako težak život. Dal bath je super jer se u njemu sve nadopunjuje, pojedeš rižu s tanjura, dođu i dopune ti je i tako sve ostale komponente. Pa kad si gladan nakon hodanja, odlično dođe. U Himalajama se konstanto pije čaj od đumbira s limunom i medom, jer grije. Grije nas i sherpa stew, bogata povrtna juha koja podsjeća na naša variva. Tu je i pržena riža s jajima, razni noodlesi…Voda za piće se obavezno prokuhava. Za svaki slučaj ubaciš u nju tableticu za pročišćavanje, tak da voda ima okus po bazenima. Radi visine moramo piti oko 10 litara dnevno. To je jako važno za aklimatizaciju." priča Bogdan.

"Također, danas smo zadnji put jeli meso, odsad ga više ne jedemo. Šerpe su vegetarijanci, a i meso se često kvari kad se nosi gore u ruksacima.  Iza Namche Bazaara u pravilu se izbjegava meso."

Oko 21. travnja Bogdan bi trebao stići u bazni kamp i tek onda počinje uspon. A to znači oko 80 kilometara hodanja uz planinu, svaki dan po malo, s povratcima u kamp. Nakon toga penje sve do 1. lipnja. Finalni uspon predviđen je između 20. svibnja i 5. lipnja.

"Naravno, ako uspijem do toga doći, dugo je do onda," kaže Bogdan. Sve na toj planini, na kojoj realno čovjeku nema mjesta,  ovisi o prirodi. Nitko kad krene ne može znati hoće li doći do vrha, hoće li ga pustiti planina, njegovo tijelo i okolnosti.  Matiji Bogdanu želimo puno sreće u ovom golemom poduhvatu. 

Tekst je, uz dozvolu, u cijelosti prenesen s portala Kult Plave Kamenice.