Foto: Shutterstock
Video: YouTube

AKITA je velik, snažan, dostojanstven, vrlo inteligentan, ali i pomalo tvrdoglav japanski pas.

> Akita inu Jume: Kujica koja ne sluša ni svoga gazdu Vladimira Putina

Porijeklo

Akita dolazi iz japanske pokrajine Tohoku i prije nekoliko je stoljeća služila za lov na medvjede. Kasnije je počinju sustavno uzgajati za borbe, a nakon toga su ljubitelji pasa i prirode uz veće poteškoće uspjeli sačuvati tu pasminu u više-manje izvornom obliku. Pas je u Japanu iznimno cijenjen i proglašen nacionalnim blagom.

Izgled

Akita bi trebala biti visoka oko 67 centimetara (mužjak), tj. 61 centimetar (ženka), uz dopuštena odstupanja od tri centimetra. Može biti bijela, crna, žutosmeđa ili crvena, ali najčešća je kombinacija bijele s crvenkastim plaštom. Gornja dlaka mu je tvrda i ravna, a poddlaka meka i gusta.

Akita je velik i vrlo skladno građen, snažan pas. Ima debeo i mišičav vrat, manje trokutaste uši i visok, debeo rep savijen preko leđa.

Temperament

Akita je vrlo odan, miran i inteligentan pas. Ima izraženu volju te ga je ponekad zbog toga teško dresirati. Uglavnom dobro funkcionira s djecom, ali zbog veličine može ozlijediti manju djecu. Ipak ga ne treba ostavljati samoga s djecom, osobito nepoznatom.

Prema neznancima je oprezan, zbog čega je odličan pas čuvar. Ponekad zna biti agresivan prema psima istoga spola i manjim ljubimcima te posesivan po pitanju hrane. Ako mu je dosadno, može postati destruktivan. Zbog svojevoljnog karaktera nije za vlasnike-početnike.

Zdravlje i njega

Ovo je vrlo aktivan pas kojemu treba dosta vježbe. Uz duge šetnje i igre u dvorištu, može živjeti i u stanu. Linja se dvaput godišnje pa ga je potrebno jednom tjedno dobro očetkati čvrstom četkom.

Zanimljivosti

Postoji i američka akita koja ima i gene tose i mastifa te je većina kinoloških društava smatra odvojenom pasminom.

Najpoznatiji pripadnik ova pasmine definitivno je Hachiko, kojemu je i snimljen film. Hachiko je bio pas koji je svakodnevno pratio svog vlasnika do željezničke postaje. Nažalost, jednoga dana njegov vlasnik ode na posao, s kojega se više nikada ne vrati. Unatoč tome, Hachiko je sljedećih devet godina svakoga dana dolazio u isto vrijeme na isto mjesto, očekujući da se on ipak vrati.