Foto: Shutterstock

VJEROJATNO ste bili svjedok situacije kada jedan susjedni pas zalaje, a odazovu se i svi ostali. Iako nikada nećemo razumjeti što jedan drugom poručuju, zanimalo nas je zašto to rade.

Pas je nekada živio u čoporu, pa je oduvijek bio jako druželjubiva životinja, koja uživa u socijalizaciji. Kada je pripitomljen, druženjem sa čovjekom, oslabila je njegova želja da vrijeme provodi s drugim psima. Sada je pas bliži čovjeku nego svojim četvoronožnim rođacima. Oni čovjeka danas doživljavaju kao vođu svog čopora.

Međutim, kada čuje lavež, u psu se probudi davno zaspali instikt da bude dio čopora i bar na trenutak osjeti pripadnost svojoj vrsti. Ovo se obično događa noću, jer je sve mirno i tiho pa je psima lakše da se međusobno dovikuju“. Postoje objašnjenja da je to odraz njihove međusobne brige, ali i signala za nevolju i uzbunu.

Oni koji malo manje vole životinje, ne vesele se kad ih ovaj zvuk budi tijekom noći i povezuju ga s netrepeljivošću među psima. Na sreću, ima i onih koji znaju da je to opušteno susjedno ćaskanje u sitne sate, pa se pretjerano ne uzbuđuju zbog toga.