IAKO se zagrljaj čini kao jedan od najprirodnijih načina na koji ljudi iskazuju ljubav, za pse to iskustvo ne mora imati isto značenje. Joanne Hinds, trenerica pasa i certificirana stručnjakinja za ponašanje životinja iz Centra za primijenjenu etologiju kućnih ljubimaca, upozorava da ono što ljudi doživljavaju kao utjehu, psima ponekad može djelovati kao pritisak ili sputavanje, pogotovo ako se ne mogu lako odmaknuti, piše Newsweek.

"Ljudi se grle kako bi iskazali ljubav, što je posve ljudski, no za pse to nije ni prirodna ni ugodna interakcija", rekla je Hinds za Newsweek. "Neki će psi naučiti tolerirati zagrljaj jer vjeruju vlasniku, ali tolerancija nije isto što i užitak." Upozorenje dolazi u trenutku kada mnogi vlasnici nisu svjesni da ponašanja koja tumače kao smirenost zapravo mogu biti znakovi nelagode.

Zašto neki psi ne vole zagrljaje

Prema Hinds, ključni je problem u tome što zagrljaj psu ograničava mogućnost da u tom trenutku donosi odluke. Zagrljaj stvara pritisak oko tijela psa i može mu onemogućiti da se odmakne ako to poželi. Dok neki samouvjereni psi mogu tolerirati ili čak uživati u bliskom kontaktu, drugima to može biti previše, ovisno o njihovu zdravlju, dobi, temperamentu i prošlim iskustvima.

"Psi iz skloništa ili oni s ograničenom ranom socijalizacijom mogu biti osjetljiviji na bliski kontakt jer nisu naučili da je on siguran i predvidljiv", pojasnila je. Stariji psi ili oni sa zdravstvenim problemima također se mogu teško nositi sa zagrljajima, dodala je Hinds, jer bol, ukočenost ili nelagoda mogu učiniti pritisak i sputavanje neugodnima, čak i ako su to prije tolerirali.

Znakovi da je vašem psu neugodno

Prvi znak na koji bi vlasnici trebali obratiti pozornost kako bi utvrdili je li psu neugodno jest nepomičnost i ukočenost. No, Hinds upozorava, čak i ako pas ostane blizu tijekom interakcije, to ne znači da uživa. Psi često toleriraju situacije, ostajući mirni dok interakcija ne završi. Taj nedostatak otpora nikada se ne bi smio smatrati jamstvom da se pas osjeća ugodno ili da nikada neće obrambeno reagirati.

Vlasnici bi umjesto toga trebali tražiti druge znakove, uključujući okretanje glave, oblizivanje usana, zijevanje, pokazivanje bjeloočnica, spuštene uši, podvijen rep, pokušaj odmicanja, podizanje šape, izbjegavanje kontakta očima ili dahtanje kada nije vruće. Mnogi psi preferiraju iskazivanje ljubavi koje im daje izbor, što može uključivati sjedenje pored vlasnika, naslanjanje, nježno maženje ili odabir odmora u blizini.

Obitelji i djeca moraju biti posebno oprezni

Hinds je istaknula da su djeca često članovi obitelji koji će najvjerojatnije čvrsto grliti pse jer iskazuju ljubav na način na koji bi to činili s omiljenom igračkom ili članom obitelji. Međutim, psi se mogu osjećati zarobljeno ako ih se grli, hvata, penje po njima ili im se sprječava da se odmaknu. I dok pas može pokazati znakove upozorenja prije ugriza ili režanja, djeca možda neće moći protumačiti govor tijela psa.

"Često potičem obitelji da razmišljaju i o drugim načinima iskazivanja ljubavi, a ne samo fizičkim", rekla je. "Djeca mogu izgraditi divne odnose sa psima kroz aktivnosti kao što su čitanje psu, pomaganje u pripremi igara za obogaćivanje, nadzirana igra i jednostavne igre poput skrivača." Roditelji bi trebali naučiti djecu da nikada ne tjeraju psa u kut niti da mu prilaze dok spava, odmara se ili jede te poticati nježno maženje jednom rukom po ramenu ili prsima.

Nikada ne kažnjavajte režanje

Ako pas zareži dok ga se grli, Hinds kaže da bi vlasnici trebali prekinuti interakciju, a ne kažnjavati takvo ponašanje. "Režanje je komunikacija", rekla je. "Time pas poručuje da mu je neugodno i da se situacija mora promijeniti."

Kažnjavanjem psećeg režanja, oni bi u budućnosti mogli prestati davati to upozorenje ljudima, čineći interakcije manje sigurnima jer sada imaju manje načina da kažu da im je neugodno ili da se osjećaju ugroženo.

Bolji načini iskazivanja ljubavi

Hinds preporučuje da se psima dopusti da sami biraju kako će komunicirati, umjesto da se forsira fizički kontakt. Alternativni načini iskazivanja ljubavi uključuju dopuštanje psu da vam priđe, nježno glađenje područja u kojima uživa poput prsa, ramena ili boka, sjedenje blizu njih bez držanja, zajedničko igranje ili treniranje, nuđenje mirnih pohvala i zajedničkih rutina te osiguravanje sigurnog prostora gdje se uvijek mogu povući bez ometanja. Ona također preporučuje korištenje jednostavnog "pravila tri sekunde".

Vlasnici mogu nježno maziti svog psa otprilike tri sekunde prije nego što zastanu. Ako se pas nasloni, gurne njuškom tražeći još pažnje ili ostane opušten, vjerojatno želi da se interakcija nastavi. Ako se odmakne, oblizne usne ili se povuče, to je znak da bi radije da ga se pusti na miru. "To je jednostavan način da psu date mogućnost izbora", rekla je Hinds. "Iskazivanje ljubavi trebalo bi biti razgovor, a ne nešto što radimo psu neovisno o tome kako se on osjeća."

Poštivanje granica jača vezu

Za obitelji, kaže Hinds, razumijevanje govora tijela psa može pomoći u sprječavanju stresnih interakcija i izgradnji povjerenja. "Ideja da bi psi trebali uživati u zagrljajima samo zato što nas vole jedna je od najvećih zabluda o iskazivanju ljubavi", rekla je.

Osim toga, Hinds vjeruje da su društveni mediji, oglašavanje i tradicionalni mediji odigrali ulogu u stvaranju pretpostavke da psi vole zagrljaje. Iako je sadržaj koji većina ljudi vidi često vrlo kratak i možda ne bilježi suptilne signale govora tijela, ipak djeluje slatko.

"Važno je ima li pas izbor", zaključila je. "Ako se može odmaknuti, ako se njegovi signali poštuju i ako se ljubav iskazuje na način u kojem uživa, odnos postaje sigurniji i temeljen na povjerenju."