KIHANJE, iscjedak iz nosa i očiju simptomi su koje vlasnici mačaka mogu primijetiti kod svojih ljubimaca, slično kao kod ljudske prehlade. Riječ je o infekciji gornjih dišnih puteva koju mogu izazvati različiti uzročnici, od kojih su mnogi vrlo zarazni. Iako većina mačjih prehlada prolazi bez većih komplikacija, važno je znati prepoznati kada je stanje ozbiljnije i zahtijeva pomoć veterinara. Cijepljenje može značajno ublažiti simptome i zaštititi mačku od težih oblika bolesti, piše Daily Paws.

Uzročnici i rizični faktori

Prehladu kod mačaka najčešće uzrokuju virusi, a rjeđe bakterije. Ponekad se na postojeću virusnu infekciju može razviti i sekundarna bakterijska infekcija. Dva najčešća uzročnika su mačji kalicivirus i mačji herpesvirus, poznat i kao rinotraheitis. Ovi se patogeni uglavnom šire zrakom ili kontaktom s kontaminiranim površinama i predmetima, poput zdjelica za vodu.

Rizik od zaraze veći je na mjestima gdje boravi veći broj životinja, primjerice u skloništima i uzgajivačnicama. I kućne mačke koje ne izlaze van mogu se zaraziti neizravno, preko kontakta s bolesnom životinjom ili preko vlasnika. Loša ventilacija prostora i kronične bolesti poput bolesti bubrega, astme ili alergija dodatno povećavaju rizik.

Neki virusi, osobito mačji herpesvirus, ostaju u tijelu životinje i nakon što se početni simptomi povuku. Virus miruje dok ga stres ili druga bolest ne aktiviraju ponovno, ponekad i godinama kasnije.

Prijenos bolesti između ljudi i mačaka

Vlasnici se ne mogu zaraziti prehladom od svoje mačke, niti mačke mogu dobiti ljudsku prehladu. Virusi koji uzrokuju ove bolesti specifični su za vrstu i ne mogu preživjeti u organizmu drugog domaćina. Iako je prijenos nekih bakterijskih infekcija između ljudi i mačaka teoretski moguć, takvi su slučajevi iznimno rijetki.

Mačke se mogu zaraziti virusom COVID-19 od ljudi i razviti blage simptome, ali to se događa vrlo rijetko. Mnogo su opasniji specifični mačji koronavirusi, koji mogu uzrokovati mačji infektivni peritonitis (FIP), bolest koja je u većini slučajeva smrtonosna.

Simptomi koje treba pratiti

Infekciju gornjih dišnih puteva kod mačaka prate simptomi koji obično traju od dva do tjedan dana. Najčešći znakovi su kihanje, začepljen nos ili curenje vodenastog iscjetka, suzne oči i opća bezvoljnost.

Mačka također može imati slabiji apetit, povišenu temperaturu, natečene limfne čvorove ili ranice u ustima, posebno na jeziku. U nekim slučajevima može doći i do dehidracije.

Ako su simptomi blagi, mački možete pomoći kod kuće. Osigurajte joj mirno i toplo mjesto za odmor, a oči i nos nježno čistite vlažnom, mekom krpom. Korištenje ovlaživača zraka može olakšati disanje. Budući da mačke sa začepljenim nosom slabije osjećaju miris hrane, često gube apetit. Pomoći može lagano zagrijavanje mokre hrane kako bi joj se pojačao miris.

Vlasnici mačkama ne smiju davati nikakve lijekove za ljudsku upotrebu bez prethodnog savjetovanja s veterinarom. Mnogi od tih lijekova su otrovni za mačke jer njihov organizam drugačije prerađuje aktivne tvari. 

Kada potražiti pomoć veterinara

Ako mačka samo povremeno kiše i ima bistar iscjedak, a pritom je aktivna i normalno jede, posjet veterinaru uglavnom nije potreban. Međutim, pregled je nužan ako se pojavi neki od sljedećih znakova.

Otežano disanje smatra se hitnim slučajem. Pomoć treba potražiti i ako mačka kašlje, ima gust ili gnojan iscjedak iz nosa ili očiju, odbija hranu dulje od jednog dana ili ima vidljive ranice u ustima. Izražena bezvoljnost ili potištenost također su razlog za posjet veterinaru.

Poseban oprez potreban je kod vrlo mladih i starih mačaka, skotnih ženki te životinja s postojećim zdravstvenim problemima. Njihov je imunitet slabiji, pa je pametno potražiti savjet veterinara i kod blažih simptoma.