Najteži kukac na svijetu se vratio u prirodu. Može težiti kao miš i narasti do 20 cm
POPULACIJA wētāpunge, novozelandskog endemskog kukca za kojeg se vjeruje da je najteži na svijetu, službeno se oporavlja. Uspjeh je rezultat programa uzgoja u kojem je 11.000 jedinki pušteno u divljinu.
"Budućnost wētāpunge izgleda svijetlo", izjavio je dr. Chris Green, počasni istraživač pri novozelandskom Odjelu za očuvanje prirode. Green je suautor izvješća o uspjehu projekta, objavljenog 2. listopada u časopisu New Zealand Journal of Zoology. "Puštanje jedanaest tisuća jedinki u prirodu izvanredno je i nevjerojatno postignuće", dodao je.
Ženka wētāpunge može težiti kao miš, a tijelo joj naraste do 10 cm, s rasponom nogu do 20 cm.
Gotovo nestali s kopna
Wētāpunga je najveća od 70 vrsta wēta. Nekoć je živjela na dijelovima Sjevernog otoka, no zbog dolaska uvezenih grabežljivaca i gubitka staništa broj im se drastično smanjio. Do devedesetih godina vrsta je smatrana ugroženom, a danas se vjeruje da je s kopnenog dijela Novog Zelanda u potpunosti nestala. Preživjele su uglavnom na nekoliko otoka bez grabežljivaca u zaljevu Hauraki blizu Aucklanda i uz obalu Northlanda.
Preokret kroz program uzgoja
Preokret je počeo prije 15 godina. Od tada su deseci tisuća wētāpungi uzgojeni u centru za divlje životinje Butterfly Creek i Zoološkom vrtu u Aucklandu. Uzgojene jedinke potom su naseljavane na nove otoke bez grabežljivaca te u rezervate na kopnu, sjeverno od Aucklanda.
Butterfly Creek i Zoološki vrt u Aucklandu razvili su i postupno proširili tehnike za uzgoj velikog broja jedinki u zajedničkim nastambama. Mlade wētāpunge, takozvane nimfe, hrane se mješavinom svježeg lišća, proteina iz ribljih pahuljica i šumske stelje. Green ističe da su upravo proteini ključni za preživljavanje najmlađih.
Kukci se prebacuju u nova staništa čim postanu dovoljno veliki da se mogu sami štititi. U sklopu programa provedeno je 45 preseljenja u divljinu, što je, prema Greenovim riječima, iznimno visok broj za bilo koji program oporavka neke vrste.
Uspjeh potvrđen u prirodi
Praćenje na dva otoka potvrdilo je da su wētāpunge stvorile samoodržive populacije. Ondje su se već izlegle četvrta i peta generacija, a Green to smatra jasnim pokazateljem uspjeha. Status zaštite vrste zato je promijenjen iz "nacionalno ugrožene" u "nacionalno oporavljenu".
"Ovo je jako uzbudljivo jer takve vijesti ne možemo objaviti za mnoge druge ugrožene vrste", rekao je Green. Novi Zeland posebno je osjetljiv na izumiranje vrsta zbog velikog broja endema i problema s uvezenim štetočinama.
Model za buduće projekte
Green navodi da je Novi Zeland predvodnik u oporavku beskralježnjaka i da mu nije poznat nijedan drugi program uzgoja ovih razmjera s takvim uspjehom. Projekt je dokumentirao kako bi potaknuo i druge institucije na razvoj sličnih programa. "Najnevjerojatnije od svega je što smo uspjeli", rekao je. "Ako i druge institucije budu mogle postići isto, to bi moglo golemo koristiti ugroženim vrstama na Novom Zelandu."