Ova Daruvarčanka udomila je 30 mačaka i 9 pasa: Ne mogu okrenuti glavu na tuđu patnju
DARUVARČANKA Mirjana Oliver udomila je devet teško bolesnih pasa i trideset mačaka jer, kako sama kaže, ne može okrenuti glavu na tuđu patnju.
Mirjana je životinjama počela pomagati prije 13 godina, nakon što je jedan dan u novinama vidjela da se na daruvarskom deponiju skupljaju napušteni psi i da se tamo nakon nekog kratkog vremena ubijaju.
"Azil je bio ilegalan i kako se zakon mijenjao, tako je Grad morao sklopiti sa skloništem ugovor i doslovno sam ih sve preko noći morala prebaciti sebi kući jer bi završili u skloništu, a tada i po zakonu su se mogli ubijati nakon 60 dana", prisjetila se.
Tako je Mirjana počela udomljavati bolesne pse, kao i one nesocijalizirane, a u međuvremenu je osim njih udomila i trideset mačaka.
"Problem je u tome što Grad ima sklopljen ugovor sa skloništem za pse i sad psi koji se nađu, a da su zdravi, da nisu ozlijeđeni, da nisu baš štenci, oni idu tamo. Za mace ne postoji sklonište. I onda je znači – ili ostaviti ga na cesti ili ga donijeti kući", rekla je za HRT.
Mirjana je u Daruvaru poznata i po tome što često pomaže svojim sugrađanima, a ne samo životinjama, pa je tako pomogla i jednoj romskoj obitelji kojoj je izgorjela kuća.
"I onda sam ja u pidžami, nisam se ni oblačila, sjela u auto, otišla tamo. Dolazim tamo, policijski auto, vatrogasci i djevojčica u čarapama u snijegu stoji. Nikoga nije bilo briga što to dijete od deset godina stoji takoreći boso u snijegu. Onda sam ja nju pokupila autom, dovezla sam je kući, isplakale smo se tu obadvije", ispričala je.
Spremna je sve dati svojim ljubimcima
Kaže kako su troškovi brige za bolesne životinje jako visoki, premda ima nekoliko donatora koji joj pomažu te dodaje da samo pregled kod veterinara košta oko tisuću kuna.
"Kad nađete životinju, posebno kada je ozlijeđena, vi ne možete doći tamo i reći: Dajte joj dvije injekcije i idem kući. Nego se moraju napraviti od laboratorijskih pretraga, ultrazvuka, rentgena… Nekad se desi da sjednemo u auto, bez obzira koje je doba dana, i da vozimo u Zagreb doktoru Ćiriću jer njemu doista neizmjerno vjerujem", rekla je.
Svjesna je da je udomila puno životinja za uvjete u kojima živi, ali kaže da si jednostavno ne može pomoći.
"Odavno sam prešla granicu, ali sad je ovo stvarno granica kad više doista ne mogu, ali evo, da sad netko nazove i kaže da je maca neka ozlijeđena na cesti, ne bih ja mogla, ja bih možda tu sjedila pol’ sata i rekla si, kao što ste i vi rekli: Ne mogu sve mace udomiti, ali otišla bih", priznaje Mirjana.
Na sve svoje životinje jako pazi, brine se da su sve namirene i da su sve dobile svoju terapiju, a kaže da im je spremna sve dati, pa i bubreg ako im je potreban.
"Eto, takva sam, čudakinja sam, ali čudakinja koja je spasila dosta životinja, pomogla dosta ljudi… Jedno živo biće da spasite ili pomognete mu, napravili ste jako puno, a kad ih tako puno spasite, onda znate da ste napravili možda nešto malo više. Zapravo je nebitno, i jedno živo biće spasiti je jako, jako puno", poručila je Mirjana.