Pas ne želi izaći van kad pada kiša? Kako mu možete olakšati jesenske šetnje
KIŠA, mokar asfalt, lokve i neugodan osjećaj mokre dlake nekim psima mogu biti dovoljan razlog da odbijaju izlazak iz kuće. Dok jedni bez problema trče po kiši, drugi zastaju na vratima, pokušavaju se vratiti u stan ili tijekom šetnje traže najkraći put do kuće. Takvo ponašanje nije nužno znak tvrdoglavosti, a vlasnici ga mogu ublažiti postupnim navikavanjem na loše vrijeme i prilagodbom svakodnevne rutine.
Važno je pritom razlikovati psa koji jednostavno ne voli biti mokar od onoga koji se boji kiše, grmljavine ili zvukova koje ona prati. U prvom slučaju mogu pomoći kraće i ugodnije šetnje, odgovarajuća oprema i nagrađivanje, dok je kod izraženog straha potrebno pažljivije pristupiti problemu.
Zašto neki psi ne vole kišu?
Razlozi mogu biti različiti. Nekim psima smeta osjećaj mokre dlake, hladnoća ili kiša koja im pada po glavi i njušci. Drugima ne odgovara zvuk kiše koja udara o krovove, prozore i druge površine, dok pse osjetljivije na zvukove mogu uznemiriti grmljavina i jaki pljuskovi.
Kod nekih pasa nelagoda može biti povezana i s ranijim neugodnim iskustvom. Ako su se tijekom oluje uplašili ili doživjeli stres, mogu početi povezivati kišu i druge vremenske promjene s nečim neugodnim. Zbog toga ponekad reagiraju već kada čuju prve kapi kiše ili primijete da se vrijeme promijenilo.
Vlasnici mogu poduzeti nekoliko koraka kako bi psu izlazak po kišnom vremenu postao ugodniji. Najvažnije je ne forsirati duge šetnje i ne očekivati da će se pas odmah naviknuti na mokro vrijeme.
1. Počnite s kratkim izlascima
Ako pas odbija izaći kada pada kiša, pokušajte ga najprije izvesti na nekoliko minuta, primjerice samo do obližnje zelene površine ili mjesta na kojem inače obavlja nuždu. Kada obavi što treba, možete se vratiti kući.
Trajanje šetnje postupno produljujte kako pas postaje opušteniji. Ako mu je neugodno, nema potrebe inzistirati na dugom hodanju. Važno je da izlazak ne doživi kao dodatni izvor stresa.
2. Povežite izlazak s nečim pozitivnim
Poslastice, omiljena igračka ili pohvala mogu pomoći psu da kišno vrijeme počne povezivati s ugodnim iskustvom. Nagradite ga kada mirno priđe vratima, izađe iz zgrade ili napravi nekoliko koraka po kiši.
Ako se pas boji, nemojte ga povlačiti za povodac niti ga kažnjavati zbog odbijanja. Cilj je da samostalno i postupno stekne više sigurnosti.
3. Isprobajte kabanicu za pse
Nekim psima smeta upravo osjećaj mokre dlake, pa im može pomoći lagana kabanica koja štiti leđa i dio tijela od kiše. Važno je odabrati odgovarajuću veličinu kako odjeća ne bi ograničavala kretanje ili izazivala dodatnu nelagodu.
Ipak, kabanica nije rješenje za svakog psa. Ako se pas ukoči, pokušava skinuti odjeću ili pokazuje znakove uznemirenosti, nemojte ga prisiljavati da je nosi. Na odjeću ga je najbolje navikavati postupno, najprije u zatvorenom prostoru i uz nagrađivanje.
4. Pronađite zaklonjeniju rutu
Ako je moguće, tijekom kišnih dana birajte rute uz zgrade, drveće ili druge površine koje pružaju određenu zaštitu od kiše. Izbjegavajte lokve i mjesta na kojima se voda zadržava ako ih se pas boji ili mu je neugodno hodati po njima.
Ponekad će psu više odgovarati nekoliko kraćih izlazaka tijekom dana nego jedna duga šetnja po jakom pljusku. Ako imate mogućnost, iskoristite i razdoblja kada kiša nakratko oslabi.
5. Nakon šetnje osušite psa
Kada se vratite kući, ručnikom dobro osušite dlaku, a posebnu pozornost obratite na šape i trbuh. Mokra dlaka i šape mogu biti neugodne, osobito ako je vani hladno. Provjerite i ima li između jastučića šapa blata, sitnog kamenja ili drugih nečistoća. Ako primijetite crvenilo, iritaciju ili ranice, obratite se veterinaru.
Kada odbijanje šetnje može upućivati na ozbiljniji problem?
Važno je obratiti pozornost na to kako se pas ponaša. Ako samo uspori hodanje ili nerado izlazi kada pada kiša, vjerojatno mu jednostavno ne odgovaraju mokro vrijeme i osjećaj vlage. Međutim, ako drhti, ubrzano diše, pokušava pobjeći, skriva se ili pokazuje izrazitu uznemirenost, moguće je da se radi o strahu, a ne samo o nelagodi.
Posebno je važno razlikovati strah od kiše od straha od grmljavine. Kod pasa koji se boje oluja reakciju mogu izazvati i zvuk vjetra, promjene vremena ili udaljena grmljavina. U takvim slučajevima preporučuje se razgovor s veterinarom.
Postupno navikavanje, odnosno desenzibilizacija, može pomoći, ali psa pritom ne treba izlagati intenzivnom strahu u nadi da će se tako naviknuti. Izlaganje mora biti kontrolirano i dovoljno blago da pas ostane smiren. Ako se strah pojačava ili ometa svakodnevno funkcioniranje, potrebno je potražiti stručnu pomoć.