BIO JE PROSINAC, a hladno jutro koje ne prežive mnoge lutalice, preživjelo je šest štenaca izbačenih u šumi. Bili su toliko mali i bolesni da je pravo čudo što su uspjeli ostati živi. Čovjek koji ih je pronašao odveo ih je u obližnje sklonište za životinje. Radnici kažu kako su maleni toliko zaudarali da su morali nositi maske dok su ih kupali.

Tijelo im je bilo gotovo bez dlake, bili su prepuni parazita, gladni, neuhranjeni i nevjerojatno mršavi i sitni. Nitko nije polagao nade u njihov oporavak i nisu bili sigurni da će ova priča dobiti sretan kraj. No malci su ipak pokazali da su nevjerojatno snažni, preživjeli su, a radnici skloništa odradili su ostali posao.

Rekli su kako nema tajne čarolije u njihovom daljnjem razvoju. Za to je uloženo puno truda, ljubavi te odgovarajuća njega. No malci su ih uspjeli iznenaditi još jednom prije nego što su napustili sklonište. Zbog velike građe odlučili su DNK testom odrediti njihovu pasminu, vjerovali su da se radi o mješancima, no test je pokazao da se radi o čistokrvnim pirenejskim planinskim psima.

Svi su psići pronašli stalne domove, potpuno su ozdravili i pokazali nevjerojatan napredak. Njihovi novi vlasnici ne mogu vjerovati da su jednom bili napušteni i usred zime ostavljeni u šumi. Ova je priča ipak dobila sretan kraj.