SLIJEPIM mačkama često nije lako, ali primjer nerazdvojnih mačića Keller i Sullivana pokazuje da i one mogu voditi sretan život.

Keller i Sullivan su oboje potpuno slijepi. Rođeni su sa stanjem zvanim mikroftalmija, koje je spriječilo potpuni razvoj njihovih očiju. Oni su sretni, zdravi, prijateljski raspoloženi i smiješni mačići te mogu živjeti potpuno normalnim životom unatoč nedostatku vida.

No da bi mogli voditi normalan život, mačići su morali naučiti neke stvari, prije svega kako se penjati i spuštati. Premda penjanje nije toliko problematično, spuštanje svakako jest.

Osim ako već nije naučila udaljenosti u prostoru, ili ako pažljivo pazi dok se penje, slijepa se mačka lako zbuni ili zaboravi koliko je pod udaljen. 

Nakon što mačka zapamti svoje okruženje (napravi mentalnu kartu), moći će se penjati i skakati kao što svaka druga mačka može, ali u početku će joj trebati pomoć u učenju udaljenosti. Najbolji način da naučite slijepe mačke kako se spuštati je da počnete dodirivanjem površine do koje pokušavaju doći. Mačka može čuti koliko je daleko zvuk kuckanja i ima na što ciljati.

Osim tapkanja, jako je korisno voditi mačku prema donjoj površini licem. Tako će se na kraju spustiti pa im to pomaže razumjeti kutove i udaljenost.

Keller i Sullivan su savladali svoju prostornu obuku pa danas žive kao normalne mačke, a ovaj zaigrani dvojac je nedavno pronašao i svoj trajni dom izvan skloništa.