MNOGI vlasnici mačaka poznaju ovaj scenarij: s ljubavlju napunite zdjelicu hranom, mačka priđe, uzme nekoliko zalogaja i zatim ode, ostavljajući gotovo netaknut obrok. Ipak, do sljedećeg dana zdjelica će nekim čudom biti prazna. Nova studija nudi znanstveno objašnjenje zašto mačke to rade i zašto se ne radi o izbirljivosti.

Problem je u mirisu, ne u gladi

Prema istraživanju objavljenom u časopisu Physiology & Behavior, apetit mačaka uvelike je pod utjecajem mirisa. Znanstvenici su otkrili da mačke ne prestaju jesti zato što su site, već zato što se naviknu na miris hrane. U eksperimentima su mačke, čak i nakon 16-satnog posta, gubile interes za hranom koja im se opetovano nudila i jele su sve manje sa svakim obrokom. Međutim, čim bi im se ponudila nova hrana, pa čak i samo novi miris, apetit bi im se gotovo trenutačno vratio.

Mehanizam olfaktorne habituacije

Ovaj fenomen naziva se olfaktorna habituacija. Mačke se vrlo brzo desenzibiliziraju na poznate mirise, što smanjuje njihovu motivaciju za jelom. Promjena mirisa pokreće takozvanu dishabituaciju, odnosno ponovno buđenje interesa za hranom koje nema gotovo nikakve veze s time koliko su u tom trenutku gladne.

Istraživači su primijetili da bi se mačke uzbudile i zbog hrane koju prije nisu voljele, samo zato što je predstavljala promjenu u odnosu na ono na što su navikle.

Evolucijsko nasljeđe samotnih lovaca

Takvo ponašanje pomaže objasniti isprekidani stil jedenja koji je poznat vlasnicima mačaka. Za razliku od pasa, koji su potomci lovaca iz čopora i skloni su pojesti sve što je dostupno odjednom, mačke su evoluirale kao samotni lovci.

Navikle su loviti i jesti manji plijen više puta tijekom dana. Ono što se može činiti kao izbirljivost zapravo je urođeni sustav samoregulacije koji im osigurava da ne pojedu sve zalihe odjednom, jer bi ih to prisililo na novi, neizvjestan lov.

I ljudi funkcioniraju slično

Istraživači ističu da mačke nisu jedine s takvim ponašanjem. I ljudima lako dosadi jesti istu hranu iz dana u dan te preferiramo raznolikost. Ključna razlika je u tome što je kod mačaka glavni pokretač miris, dok je kod ljudi to okus. Vaša mačka, dakle, nije razmažena. Njezino ponašanje samo je odraz biološkog nasljeđa koje je, na kraju krajeva, sličnije našem nego što mislimo.