GOTOVO trećina muškaraca iz generacije Z smatra da bi "supruga trebala slušati svog muža", pokazalo je globalno istraživanje na 23.000 ljudi. Rezultati upućuju na to da mlađi muškarci imaju tradicionalnije stavove o rodnim ulogama od starijih generacija.

Istraživanje provedeno u 29 zemalja, uključujući Veliku Britaniju, SAD, Brazil, Australiju i Indiju, otkrilo je da trećina (33%) muškaraca generacije Z također vjeruje kako bi muž trebao imati zadnju riječ u donošenju važnih odluka.

Pokazalo se da muškarci generacije Z (rođeni od 1997. do 2012.) dvostruko češće od baby boomera (rođenih od 1946. do 1964.) zastupaju tradicionalne stavove o odlukama unutar braka. Samo 13% muškaraca iz starije generacije složilo se da bi supruga uvijek trebala slušati muža. Među ženama, s tim se stavom složilo 18% pripadnica generacije Z i 6% baby boomerica.

S tom se tvrdnjom najviše slažu ispitanici oba spola u Indoneziji (66%) i Maleziji (60%), dok je u SAD-u taj postotak 23%, a u Velikoj Britaniji 13%. Godišnje istraživanje koje su proveli Ipsos i Globalni institut za žensko vodstvo pri King's Collegeu u Londonu obuhvatilo je osobe starije od 16 godina i otkrilo jasnu podjelu u uvjerenjima između generacija muškaraca.

Što to otkriva?

Kultura spojeva generacije Z već se neko vrijeme odmiče od ideje "romantične sudbine" i okreće prema onome što se naziva "kompatibilnost vrijednosti", a što uključuje sve od političkih stavova do životnog stila. Primjerice, ekološka osviještenost mnogim je mladima postala jednako važan faktor privlačnosti kao i fizički izgled.

U takvom okruženju, stavovi o rodnim ulogama postali su filtar podjednako snažan kao i pitanje puši li netko ili ne. Dok dio mladih muškaraca sve više traži "tradicionalniji poredak", mlađe žene u prosjeku se kreću u suprotnom smjeru, pretvarajući izlaske i veze u prostor stalne provjere: tko što očekuje, tko "vodi", tko popušta i tko se treba mijenjati.

Zbog toga ne iznenađuje što istraživanja sve češće govore o rastućoj polarizaciji svjetonazora i "jazu između mladih muškaraca i žena". The Economist opisao je taj trend kao širenje razlika u stavovima između mladih žena, koje postaju sve liberalnije, i njihovih muških vršnjaka, koji ne prate taj tempo.

"Manfluenceri"

Ova priča nije samo "efekt Andrewa Tatea", već je dio šire "ekonomije pažnje". Kratki video formati nagrađuju samouvjeren, konfliktan i nepokolebljiv nastup u stilu "ja znam istinu", što je idealno pakiranje za poruke o hijerarhiji u vezama.

Za to postoje i empirijski tragovi. Jedan recenzirani znanstveni rad o "manfluencerima", proveden na uzorku švedskih muškaraca, utvrdio je da je praćenje takvih influencera povezano s većom sklonošću dehumanizaciji žena, potaknutom osjećajem da je muški status ugrožen.

Stručni pregled o "manosferi" u području mentalnog zdravlja djece i adolescenata opisuje je kao međunarodnu mrežu antifeminističkih zajednica, upozoravajući da sustavni podaci o dugoročnim učincima još uvijek kasne za brzinom kojom se takav sadržaj širi. Prevedeno na svakodnevni jezik, dio mladih muškaraca uči "kako biti muškarac" iz sadržaja koji strah maskira u dominaciju, a nesigurnost u autoritet.

Ono što naizgled zvuči kao kulturni rat, u pozadini često ima vrlo konkretne ekonomske uzroke. Istraživači kao jedan od mogućih okidača za ovakve stavove navode ekonomsku nesigurnost. Ako su vlastiti stan, stabilan posao i opća sigurnost sve nedostižniji, lakše je prihvatiti identitet koji obećava kontrolu barem u privatnoj sferi.

Istovremeno, u obrazovanju i na tržištu rada u mnogim razvijenim zemljama postoji trajan rodni jaz: mlade žene u prosjeku češće završavaju visoko obrazovanje od svojih muških vršnjaka. OECD u svojim analizama ističe upravo taj obrazovni pomak kao jednu od strukturalnih razlika koja se kasnije prelijeva na društveni status i životne ishode.

Kada se to spoji s kulturom koja dio muškaraca i dalje uči da njihova vrijednost proizlazi iz postignuća i statusa, rezultat je frustracija koja se lako pretvara u narativ o tome kako su "žene dobile previše".

"Epidemija usamljenosti"

Posljednjih godina mediji su puni priča o "epidemiji usamljenosti", no ozbiljniji podaci nude nijansiraniju sliku. Prema zbirnim podacima Gallupa za 2023. i 2024. godinu, u SAD-u je 25 % muškaraca u dobi od 15 do 34 godine izjavilo da su se prethodnog dana osjećali "jako" usamljeno, što je više od općeg prosjeka i više od mladih žena u istoj dobnoj skupini.

S druge strane, istraživački centar Pew naglašava da muškarci i žene ne prijavljuju drastično različite razine usamljenosti, ali da muškarci rjeđe traže emocionalnu podršku i rjeđe se oslanjaju na svoje socijalne mreže na način na koji to čine žene.

U praksi to znači sljedeće: kada veza postane glavni izvor emocionalne regulacije, a vještina pokazivanja ranjivosti je slaba ili čak posramljena, frustracije u vezi lakše se pretvaraju u zahtjev za kontrolom.

Novi oblici "muškosti"

Zanimljiv je i jedan paralelni trend. Istovremeno s "povratkom tradiciji", internetska kultura iznjedrila je fenomene poput "trad sona" - mladića koji ostaje živjeti s roditeljima, često bez klasičnog karijernog puta, ali preuzima kućanske poslove i brigu o domu.

U medijima se taj trend opisuje dijelom kao humor, a dijelom kao simptom ekonomskih uvjeta, ali i kao pokušaj redefiniranja muškosti izvan tradicionalne uloge hranitelja obitelji.

Upravo se tu pojavljuje ključna napetost današnjice: dio mladih traži tradicionalnu moć, dio traži alternativni smisao, a treći pokušavaju kombinirati oboje, što u vezama često završava zbunjujućim i proturječnim očekivanjima.

Da se klima ne mijenja samo u privatnim razgovorima, potvrđuje i UN Women, koji u svojim izvješćima upozorava da značajan broj vlada bilježi "otpor" prema ženskim pravima. U takvom okruženju, ideja o "igri nulte sume" - uvjerenje da ravnopravnost žena znači gubitak za muškarce - postaje psihološki privlačna jer nudi jednostavno objašnjenje i jasnog krivca.

Posljedice u svakodnevnom životu vrlo su konkretne: više sumnjičavosti na spojevima, veći broj "testova" kompatibilnosti, češći prekidi zbog sukoba vrijednosti i više toksičnih scenarija u kojima se dominacija predstavlja kao stabilnost.

Ako se "muškost" i dalje definira zabranama - ne govori "volim te" prijatelju, srami se brige i nježnosti - onda se i muškarci i žene kreću u sve skučenijem prostoru za izgradnju odnosa, zaključci su studija.

Zbog svega toga, nalazi poput onih iz istraživanja Ipsosa i KCL-a više su od "samo"  ankete. Oni su pokazatelj da se nova generacija pokušava snaći u svijetu u kojem su se pravila promijenila, a osjećaj sigurnosti nije stigao. I dok jedni odgovore traže u starim hijerarhijama, drugi - često tiše - traže novu definiciju odnosa u kojoj nema pobjednika.