GRUPA Riva je 1989. godine pobijedila na Euroviziji pjesmom Rock Me koju je skladao Rajko Dujmić i postala je veliki hit. Preko noći su članovi benda u Jugoslaviji, ali i izvan nje, dosegli zvjezdani status.

U suradnji s Yugopapirom prenosimo intervju koji je s Emilijom Kokić i Daliborom Musapom za časopis Ćao vodio Srđan Marjanović.

Lipanj 1989: U ekskluzivnoj zadarskoj diskoteci "Saturnus" naš urednik Srđan Marjanović, daleko od europskih očiju, posjetio je članove grupe Riva, koji su pred 2000 svojih sugrađana predstavljali novi materijal s tek izašlog albuma. Evo što su mu tom prilikom rekli o svom iznenadnom uspjehu...

Kad ste odlazili iz Zadra za Lausanneu, nitko vas nije posebno pratio. Međutim, po povratku dočekalo vas je 60.000 ljudi. Kako ste se osjećali?

EMILIJA: Još uvijek ne vjerujem u sve ovo! Sugrađani nas znaju i od ranije. U posljednje tri godine redovno smo svirali tijekom ljeta na terasi Zatona. Živjeli smo sasvim obično: pili kavu s prijateljima po kafićima - a sad, odjednom - KAOS! Mnogi Zadrani su mislili da smo se već uobrazili i da se nećemo pojaviti na našoj lokalnoj priredbi kakva je, po nekima, Zadarski muzički moment. Zamisli, molim te, kažu da je to za nas "dégoûter". Naprotiv, slava nas nije izmijenila a, iskreno, nije ni bilo vremena.

Kako komentiraju tvoj iznenadni uspjeh - dečko, rodbina...?

EMILIJA: Nikako jer dečka jednostavno nemam, barem zasad! Doduše, imam opakog tjelohranitelja! Napiši, molim te, da se zove Dragi. Simpatično, zar ne?

Kako je uopće došlo do suradnje s Rajkom Dujmićem? Iskreno govoreći, nepoznatoj grupi, kao što ste vi bili, vrlo je teško uspostaviti "pravi" kontakt s ključnim ljudima u show businessu?

DALIBOR: Čuj, mnogi misle da nam je Dujmić uzeo nekakve pare?! Evo, sad otvoreno moram reći - to apsolutno nije točno! Samo da vas podsjetim: mi smo već sudjelovali na festivalu Zagreb '88 s pjesmom Zadnja suza, koju je upravo Rajko Dujmić producirao. On je često dolazio u Zaton slušati nas, to svi znaju. Dakle, tu je i pao dogovor da radimo zajedno. Sad se ispredaju svakojake priče. Navodno zlonamjerni kažu da pjesma Rock Me uopće nije bila namijenjena nama. Gluposti! To nije istina! Svi znaju da je Dujmić tu pjesmu upravo pravio za grupu Riva!

Reci mi koliko ste u cijeli posao uložili svoje love?

DALIBOR: Uložili smo dosta, naročito u prve snimke, koje smo radili u Splitu. Ali sad će se to sve stostruko vratiti. Valjda...

Kako ste zadovoljni vašom diskografskom kućom (Jugoton)? Pretpostavljam da ćete potpisati i neki ekskluzivni ugovor s nekom od stranih kuća, koji će vam vjerojatno donijeti basnoslovno bogatstvo.

DALIBOR: Moram reći da u Jugotonu u biti prema nama nisu bili naročito fer. Ponašali su se krajnje ziheraški. Još tijekom domaćeg eurovizijskog izbora Jugoton nije htio potpisati s nama ugovor, valjda su čekali razvoj situacije. Tek kad smo pobijedili u Novom Sadu, ponudili su nam ekskluzivni ugovor koji ja, naravno, tad nisam tek tako htio potpisati. Razumljivo, je l' da... Tek ovih dana dogovaramo se i preciziramo odredbe za taj skupocjeni "papirić".

Što se tiče stranih firmi, još uvijek ništa nije potpisano iako ima zaista dosta ponuda. Naročito se ističe poznata kuća Ariola, a i neke druge firme. Međutim, nama se nikamo ne žuri. Upravo smo završili snimanje "engleske" ploče na kojoj je šest novih pjesama i dvije stare s "jugoslavenske" ploče. Naravno, i one su prepjevane na engleski.

Vaš meteorski uspjeh ukazuje na mogućnost da Rajko Dujmić napusti Fosile i okrene se vama - "zlatnoj koki". Što vi mislite o tome?

DALIBOR: Nikako, to je sasvim sigurno! Dujmić, bez razmišljanja, ostaje u Fosilima. Nama će isključivo pomagati samo kao producent i skladatelj. Čak je, ako niste znali, većina pjesama na albumu - naša! Dujmić ima samo manji dio autorstva. I mi znamo skladati - da se zna!

Kad krećete na koncertnu turneju?

DALIBOR: Recimo, sinoć smo u Zagrebu imali svoj prvi samostalni koncert. U Ciboninoj dvorani bilo je kao u grotlu - 8000 ljudi. Primili su nas fantastično! Znam, bilo bi najbolje da sad krenemo po Jugi, ali nemamo vremena. Čekaju nas ugovoreni nastupi i snimanja na TV-u: Švicarska, Njemačka... itd.

Čovječe, nama se trenutno nudi jedan od najvećih svjetskih menadžera, Koch, koji sasvim sigurno želi preuzeti kompletan posao. Međutim, prvo ćemo sačekati rasplet s Jugotonom, a onda ćemo sami uspostaviti kontakte... Izabrat ćemo najpovoljnije, svakako.

Reci mi, iskreno, jeste li se nadali ovako uvjerljivoj pobjedi?

DALIBOR: Iskreno, mi smo vjerovali u svoju pjesmu. Drugo, imali smo savršenu ekipu iz Zagreba: šminker, frizer, garderoba, koreografija - jednom riječju, sve je bilo pripremljeno i proračunato. Moram reći da sam noć pred sam nastup sanjao da smo posljednji. Zamisli! I još sanjam da je Rajko čak iz Zagreba došao da nam pomogne. Međutim, dogodilo se obrnuto: Rajka nije bilo na Euroviziji, a mi smo još i pobijedili. Čista fantazija!

Emilija, ispričaj nam neku pikanteriju iz Lausanne. Rekla si da nemaš dečka. Je li ti se možda netko izuzetno svidio?

EMILIJA: Pa da, meni se strašno svidio mali simpatični Izraelac. Njegova pjesma nije bila ništa naročito, ali je zato on bio jako sladak. Mislim da sam se i ja njemu svidjela. Jer stalno me držao za ruku. Međutim, na tome je i ostalo. Valjda ćemo se opet sresti. Inače, naš bubnjar Boško do ušiju se zaljubio u Annu Oxu. Zamisli, salijetao je žensku bez pardona, i to danonoćno... No nažalost bez ikakvih rezultata...

Razgovarao: Srđan Marjanović (Ćao, 1989.)