PREMA jednom novom ispitivanju, čak trećina od 3000 ispitanika priznala je da na poslu uglavnom ulažu vrlo malo truda i da većinu vremena ljenčare.

Iako živimo u vremenima kada svi barem tvrde da su prezaposleni, da "nemaju ni sekundu slobodnog vremena" i da u današnje vrijeme svi radimo daleko više nego generacije prije nas, istraživači sa Sveučilišta Oxford dokazali su da je to najobičnija budalaština. Naime, ne radimo više nego generacije prije nas. 

Štoviše, u mnogočemu, obim posla se smanjio, ali većina ljudi radi poslove koji su ispunjeni zadacima koji nisu nužni za uspješno obavljanje posla. 

Promijenio se i naš pogled na one koji poslu pristupaju opušteno. U prošlosti, neopterećenost na radnom mjestu bila je znak određenog statusa unutar radnog kolektiva. U današnje vrijeme, biti prezaposlen znači da ste bitni jer, ako niste preopterećeni poslom, gledaju na vas kao na lijenčinu. 

To nema smisla. Većina ljudi nije ni približno prezaposlena koliko tvrde da jesu. Većina neodgodivih obaveza često nema nikakve veze s učinkovitošću, a oni koji tvrde da su preopterećeni najčešće su preopterećeni time da drugima moraju reći koliko su prezaposleni jer biti opsjednut vlastitim poslom znači da ste "bitni". 

Sve to dovest će do toga da se udaljavate od prijatelja, obitelji i kolega s posla. Isto tako, biti preopterećen poslom kod mnogih izaziva osjećaj nezadovoljstva životom. A istraživanje je pokazalo i da je to izuzetno loše za vašu karijeru. Naime, oni koji "rade k'o konji" vrlo često imaju slabije karijere od onih koji rade opušteno, ali pametno. 

Ne mora biti pravilo, ali oni koji se ne "pretrgnu od posla" možda i nisu otrov za produktivnost. Možda su jednostavno otkrili da tajna produktivnost i sreće nije prezaposlenost niti raspredanje priča oko toga koliko su stvarno zaposleni. 

Naposljetku, trebamo se prisjetiti izreke Bertranda Russella koji je rekao: "Jedan od simptoma nadolazećeg nervnog sloma je uvjerenje da je vaš posao neopisivo važan."