ZNANSTVENICI iz Chicaga tvrde da ljubitelji horor filmova psihički bolje izlaze na kraj s pandemijom od ljubitelja komedija, drama ili trilera. O tome je za Deutsche Welle govorio i autor jedne studije Coltan Scrivner.

Strah u Ulici brijestova ili Petak trinaesti pred spavanje? U doba pandemije to, izgleda, nije loša ideja. Kako pokazuje studija Sveučilišta u Chicagu, ljubitelji horor filmova bolje se psihički nose s opasnostima od koronavirusa i mjerama koje svakodnevicu okreću naglavačke.

"Fanovi horor filmova manje pate od stresa izazvanog pandemijom, tjeskobe, nesanice ili drugih simptoma depresije", kaže za DW doktorand na čikaškom Sveučilištu Coltan Scrivner, autor nedavno objavljene studije.

Znanstvenici su još u travnju - dakle tijekom prvog vala pandemije, dok je strah bio na vrhuncu - ispitali 322 ljudi o tome kakve filmove gledaju i koliko ih pandemija psihički pogađa.

"Moguće da su ljudi koji su često suočeni sa zastrašujućom fikcijom na neki način naviknuti da se osjećaju uplašeno u sigurnom okruženju", rekao je Scrivner za podcast Science Unscripted.

"Teza je da, kada naiđu na nesigurnost i strah u stvarnom svijetu, oni imaju neku vrstu alata da to prevladaju."

Štoviše, znanstvenici su zaključili da se posebno dobro s pandemijom suočavaju ljubitelji filmova o preživljavanju u doba apokalipse, najezde zombija ili vanzemaljaca.

Vježba za stvarnost

Američki magazin Psychology Today na svom portalu piše da se sklonost hororima može objasniti benignim mazohizmom. Ta teorija kaže da, ako znamo da smo sigurni, odnosno da nam ne prijeti prava opasnost, onda možemo uživati u osjećajima koji su inače negativni - kao što su bol, strah, premorenost ili gorak okus.

Magazin navodi da, prema drugoj teoriji, u zastrašujućoj fikciji uživamo jer nam omogućava zamišljanje scenarija i pripremu na slične situacije iz stvarnog života. "Pošto smo sada usred globalne bolesti, ove vještine su sasvim praktične", navodi Psychology Today.

"Vjerojatno nećemo uključiti film s namjerom da se pripremimo za realnu katastrofu. Ali nesvjesno se vježba vještina kontrole emocija i isprobavaju emocionalne i biheviorističke strategije za određene situacije", dodao je autor studije Scrivner.

A videoigre?

Sljedeći pothvat ovog znanstvenika i njegovih kolega je da utvrde kako horor u različitim medijima utječe na pripremu ljudi za stresnu svakodnevicu. Konkretno, imaju li većeg utjecaja filmovi, knjige ili možda videoigre?

Što je s izuzetno nasilnim i krvavim igricama s elementima horora poput popularnog serijala Resident Evil?

"Mislim da bi videoigre mogle pomoći (u suočavanju sa stresom) barem toliko koliko i filmovi, a možda i više. Mislim da je ključan stupanj u kojem si uvučen u narativ, koliko se osjećaš uplašeno i prevladavaš strah", naveo je Scrivner.

On je za DW otkrio da cijeli listopad provodi u ukletoj kući u kojoj ispituje kako se ljudi nose sa strahom, kao i što ih privlači ukletim kućama.

Doduše, ondje nema pravih duhova. U pitanju je "ukleta kuća" u Vejleu u Danskoj, gdje vam za četrdesetak eura po osobi obećavaju da ćete se živi prepasti tijekom 45 minuta hoda kroz ukleti labirint. Poslije možete kupiti piće i grickalice.