MARTA Kranjčec iz Varaždina prva je žena u Hrvatskoj koja je i službeno postala - "posvećena djevica". Iako je već dvanaest godina kroz "osobni zavjet trajnog djevičanstva svoj život posvetila Bogu u molitvi i služenju", tek je 2. veljače ove godine, na Dan posvećenog života, u varaždinskoj katedrali od biskupa Bože Radoša primila i formalni čin posvete.

Svoj životni put izabrala je u djevičanstvu, ali ne kao članica nekog crkvenog reda, već kao posvećena osoba čija je zajednica mjesna Crkva, a poglavar mjesni biskup, piše Bitno.net. Marta je rođena u Čakovcu 14. studenoga 1983., a odrasla je i danas živi u Varaždinu. Odrasla je u tradicionalnoj katoličkoj obitelji kao jedinica, a roditelji su je nazvali po svetoj Marti iz Betanije, dodavši joj na krštenju i ime Marija. 

Kako?

U tinejdžerskim godinama, kaže, je "osjećala da njezina vjera treba sazrijeti". "Došao je trenutak kada je djetinja vjera, koju sam primila od roditelja, trebala postati moja. Morala sam si postaviti pitanja: tko je za mene Bog, zašto idem na misu i zbog čega služiti drugima", objašnjava. Preokret se dogodio kada je na poticaj vjeroučiteljice došla na molitveni susret mladih, koji je vodio vlč. Damjan Koren. Ta je skupina kasnije postala jezgra pastorala mladih Varaždinske biskupije, a Marta je u njoj pronašla odgovore i "konkretizirala svoju vjeru".

Nakon gimnazije upisala je biologiju na PMF-u u Zagrebu. Vikende je provodila u Varaždinu, sudjelujući u pastoralu i Zboru mladih Varaždinske biskupije. Kasnije je, pod vodstvom vlč. Tihomira Koseca, imenovana tajnicom Ureda za mlade, a prije tri godine postala je i glavna koordinatorica trajnog euharistijskog klanjanja u Varaždinu.

"Gdje me Bog zove?"

Nakon diplome, iako nije razmišljala o radu u školi, odmah je dobila ponudu za posao profesorice biologije, što smatra "znakom Božje providnosti". U to je vrijeme intenzivno promišljala o svom životnom putu.

"Tijekom studija bila sam u nekoliko veza. To su bili zaista krasni dečki, ali negdje duboko u sebi znala sam da to nije moj put. Osjećala sam da me Bog zove u nešto drugo", kaže. Istraživala je redovničke zajednice, no nigdje se nije osjetila pozvanom.

Tada je osjetila i snažan poticaj da počne moliti za svećenike. Počela je s jednim Očenašem dnevno, a molitva je s vremenom postajala sve intenzivnija.

Prije dvanaest godina, u razgovoru s vlč. Tihomirom Kosecom, prvi je put čula za poziv posvećene djevice, takozvani "treći put". Tada je donijela odluku o načinu života koji je nedavno i formalno potvrđen. Riječ je o jednoj od najstarijih tradicija u Crkvi, gdje se žene zavjetom trajnog djevičanstva posvećuju Bogu, ali ostaju živjeti u svijetu, na svojim radnim mjestima. Njihov život posvećen je služenju Crkvi.

Žena koja osjeti takav poziv prolazi formaciju u svojoj biskupiji, a nakon razlučivanja biskup predsjeda obredu posvete. Marta se smatra prvom posvećenom djevicom u novije doba u Hrvatskoj. Na ruci nosi "posvetni prsten".

"Ljudima je nepojmljivo"

Priznaje da se susreće i s predrasudama. "Čini mi se da ljude najviše muči taj pojam djevičanstva; nepojmljivo im je zbog čega bi se netko odrekao obitelji. Potpuno sam mirna jer znam da kritike ne izlaze bez razloga, nego se iza njih krije duboka povrijeđenost. Pokušavam ih zavoljeti, ne zamjerati im i moliti za njih", kaže. 

"Ako znam zbog čega sam pozvana nešto živjeti, taj stalež dobiva puni smisao. Sve što se događalo u mojem životu nije bilo bez razloga i sve je napokon dobilo smisao u trenutku kada sam se pred svojom Crkvom i u poslušnosti biskupu posvetila svojem Zaručniku."