JOŠ NAS malo dijeli od izbora, a nakon što smo poslušali sva obećanja, vidjeli sve spotove i trudili se isključiti sve reklame koje nas napadaju koju god stranicu otvorili, preostaje nam samo izaći na izbore i okončati tu priču.

Stoga smo se odlučili prigodno se prošetati alejom sjećanja i prisjetiti se nekih starih političara, stranki i njihovih predizbornih plakata. 

Počeci 90-ih

Jedan od plakata koje mnogi od nas pamte kao prvi susret s HDZ-om je ova fotka Franje Tuđmana i logotip koji je postao podsjetnik na toksičnu on and off vezu u kojoj smo više od 40 godina.   

Franjo se kasnije pojavljivao i na mnogim drugim plakatima, kao što je ovaj "titoidni" u kojem gigantski Francek izgleda kao da je pobjedonosno izronio iz "narodnog mora" u kojem civili plivaju uz, od njega manje velike Hrvate, kao što su Ante Starčević, ban Josip Jelačić ili Stjepan Radić.  

Jedino ovaj super veseli lik izgleda malo bitnije. 

Tu je pak ugrabio dvije djevojčice koje je spreman odvesti u sigurnu budućnost Hrvatske. I dok jedna djevojčica nije sigurna vjeruje li Tuđmanu, ovoj drugoj na licu se vidi opravdan strah. 

HDZ-ovci se danas vjerojatno sa sjetom prisjećaju dana kada se nisu trebali ni truditi da privuku glasače jer bili su toliko jaka stranka da su mogli izbaciti plakat koji je bio doslovno bijeli papir s malo pletera i logotipom stranke. Nikakva obećanja ni političarske njuške, samo podsjetnik.

Uzmemo li obzir neke kasnije poteze, ovaj se čini pametniji. 

I nisu bili u krivu. Početkom i kroz veći dio devedesetih nisu se ni trebali truditi. Bili su "the" stranka uz koju su stajali slavni...

...a konkurencija su im bili likovi kao Dobroslav Paraga koji je na posteru nabacio ove tzv. "rapist" naočale. 

Ili Anto Đapić (za potrebe ovog plakata i HSP-a - Ante) koji je tek kasnije nabacio puno toga, ali u ovoj light verziji može se pohvaliti frizurom koju je ekipa s Reddita opisala kao "Princ iz Bel-Manastira".

Nimalo suptilno kroz kasnije 90-e

Bila su to vremena kada HSP i HOS nisu krili imidž pa bi objavljivali ovako "suptilne" plakate. 

Tko bi rekao da će im najveća konkurencija kasnije postati ljudi koji su ranih devedesetih radili plakate na kojima Tomac i Račan izgledaju kao dva vrlo sumnjiva lika koja reklamiraju odvjetnički ured. 

Ili Dražen Budiša koji je, što se političke uzbudljivosti tiče, oduvijek djelovao kao proto-Josipović.

Ulazimo u 2000-e u istom stilu

Kasnijih godina desnica je poprimala više ili manje zanimljive oblike pa bi ponekad udružili snage kako bi se borili protiv "crnih komunista" ili koja god bila poruka plakata koji su oni osjetljiviji nazvali rasističkim, a svi ostali "klasično glupim i promašenim". 

HSP je ostao dosljedan u svojoj "diskretnosti". 

Iako će nas ova lica još godinama pratiti u snovima. 

Pravaši su mutirali u razne oblike od kojih je HČSP definitivno najzabavniji. Pogotovo kad nas "čuvaju" od EU, komunista, muslimana, LGBT-a i ponekad Bajage. 

Ljevica nam je dala štošta. Od "našeg čovjeka" koji je bio hodajući odgovor na pitanje "kako bi izgledala kampanja Del Boya Trottera da je rođen u Hrvatskoj?"

Preko Vesne Pusić koja je malo preozbiljno shvatila slogan "nova generacija" pa se uz pomoć Photoshopa vratila u dvadesete. 

Do Kukuriku koalicije koja je kroz svoj Plan 21 vješto zaobišla koncept predizbornih obećanja i preformulirala ih u planove. Dakle, plan je da svatko ima tri plaće u plusu, da te plaće budu milijun puta veće i da živimo vječno. A kad ih prozovete da nisu postigli ništa od toga, 'ladno vam mogu odgovoriti: "Nismo obećali ništa, to su bili planovi." 

Bilo je tu i "pravih ljudi" poput predsjednika poduzetnika.

Ali za pravo obećanje morali ste potegnuti sve do BiH, gdje je HDZ obećavao zajedničke orgazme, što je definitivno novitet u političkom svijetu. 

Sve u svemu, od svih plakata ostala je samo spoznaja da domaći političari u svojim predizbornim kampanjama mogu biti iskreni samo ako se to dogodi slučajno.