Ne treba nam crni Snape. Trebaju nam novi likovi i originalne priče
VIJEST o tome da će crni glumac Paapa Essiedu možda glumiti profesora Severusa Snapea u seriji prema knjigama Harryja Pottera ozbiljno je uzburkala duhove društvenih mreža, koje su odmah zaratile oko toga radi li se o dobroj ili lošoj odluci. I dok neki tvrde da rasa glumca nema nikakve veze jer radi se o izmišljenom liku koji može biti bilo koje rase, druga strana užasnuto komentira ovaj izbor i naziva ga još jednim primjerom podivljale političke korektnosti.
Naravno, jedna strana napada drugu zbog stavova oko ove važne teme. Oni koji podržavaju ovaj izbor nazivaju drugu stranu "rasistima", a ovi im uzvraćaju nazivajući ih "woke debilima".
Woke vs. anti-woke. Opet.
I klasična je to rasprava koja za možda samo tjedan dana neće imati nikakvu težinu jer ništa nije potvrđeno i uloga na kraju može pripasti nekom desetom glumcu koji će možda biti bijelac i više sličiti Alanu Rickmanu. Ono što se u ovom trenutku događa je širenje službeno nepotvrđene informacije čija je jedina svrha da potiče ovaj tip rasprava jer... ingejđment.
I nema u tome ništa loše. Neka ljudi drobe jer u ovom slučaju, obje su strane donekle u pravu. Dakle, u slučaju da je ovo zaista novi Snape, zaista se radi o izmišljenom liku koji objektivno može biti bilo koje rase jer, ako je glumac dobar, bitno je da prenese emociju. Na isti onaj način na koji su bijeli glumci stoljećima glumili crnog vojskovođu Otela.
S druge strane, živimo u vremenima u kojima izmišljeni likovi više ne mogu biti druge rase od one koja im je kanonski predodređena pa je sasvim opravdano ono što govore kritičari ove odluke. Da je Snape slučajno crnac kojeg odjednom glumi bijeli glumac, isti bi ti (uglavnom) bijeli pravednici i online borci za prava tamnoputog čovjeka, pjevali potpuno drugu pjesmu.
I ovo je zapravo zanimljiva tema jer svi smo vrlo subjektivni oko toga što je "dopušteno", a što ne.
Trebamo li uopće glumce ili će svatko glumiti sebe?
Svi ćemo se više-manje složiti oko toga da pripadnike jedne rase ne bi trebali glumiti pripadnici drugih rasa, ali sve nakon toga je sivi teren.
Trebaju li homoseksualci glumiti homoseksualce ili je to dopušteno i kvalitetnim straight glumcima? Naravno, tu se rasprava neminovno pretvara u svađu oko toga smiju li onda gay glumci glumiti hetero likove, što se onda pretvori u raspravu o tome da su gay glumci marginalizirani pa ne vrijede ista pravila, što će drugu stranu očekivano raspizditi.
Pa će se netko obrecnuti i na muškarce u haljinama koji su u današnje vrijeme veliki problem jer tobože ismijavaju žene/transvestite, ali u toj raspravi zanemarit će se to da je Linda Hunt dobila Oscara glumeći muškarca, a za istu nagradu nominirana je i Cate Blanchett glumeći Boba Dylana.
Gdje ćemo povući granicu? Tom Hanks se 30 godina kasnije ispričava zbog uloge u Philadelphiji zato što nije gay. Da, nije gay, ali je odličan glumac u odlično napisanoj ulozi i žalosno je da to bilo koga na bilo koji način vrijeđa ili pogađa.
Iako načelno više stojim na strani onih koji tvrde da je biranje crnog glumca promašena odluka, jasno mi je da je u ovom slučaju objektivno riječ o nebitnoj temi. Međutim, ovaj smiješni "beef" ne bi trebao biti između gledatelja različitih stavova, već gledatelja i producenata/scenarista, koji nisu u stanju stvoriti nešto novo i originalno već se hvataju gotovo isključivo lijenih rješenja.
Zli AI dolazi po vas
Drugim riječima, nije pitanje smije li Severus Snape biti crnac, žena, gay ili trans osoba, nego treba li nam uopće serija o Harryju Potteru iza koje stoje ljudi koji nisu u stanju učiniti ništa originalnije od toga da likovima promjene rasu, spol ili seksualnu orijentaciju?
I u tom slučaju morate razumjeti dio kritičara koji prozivaju američku industriju zabave. Jedino u čemu se ne slažem je to da smatram da problem nije u njihovoj političkoj korektnosti, već sveopćem nedostatku originalnosti. Je li to stvarno najbolje što je novi, inkluzivniji Hollywood u stanju ponuditi? Ako jest, nije čudo da AI predstavlja tako veliku prijetnju jer ovo već sad djeluje kao nešto što umjetna inteligencija isprdi na prompt: "Napiši scenarij za Harryja Pottera, ali neka bude bezveznije."
Holivudska mašinerija nikada nije bila načisto s ovim temama. Nakon što su desetljećima radili suprotno pa sustavno micali ili osjetno umanjivali svaku naznaku seksualne ili rasne raznolikosti, trenutačno prolazimo kroz obrnut proces, koji se odrađuje na podjednako nespretan, površan i neoriginalan način.
Slušamo isključivo cajke i pitamo se gdje je nestao Nick Cave
Radi se o klišeju koji se neprestano ponavlja, ali klišeju koji stoji.
Ne, ne treba nam crni Severus Snape, Jane Bond niti trans Batman. Trebaju nam novi likovi, originalne priče i nadareni autori koji su u stanju izazvati reakciju pričama koje vrijedi ispričati, a ne da "trigeraju" konzervativce tako da Ramba pretvore u lezbijku.
No, to je nešto što oduvijek trebamo i toga će, unatoč apokaliptičnim predviđanjima, uvijek biti. Nažalost, mi ćemo gledati isključivo ženskog Thora i crnog Snapea i čudom se čuditi gdje su nestali dobri filmovi.
Apsolutno stoji da industrija blockbustera mora pronaći svježe teme, ali i mi bismo trebali proširiti svoje vidike jer postoji toliko toga mimo remakeova i rebootova. Ova preopterećenost time što svi ti "grozni ljudi" rade našim omiljenim franšizama samo je odraz toga koliko smo fokusirani na samo jedan segment filmske industrije.
Onaj američki.
Blockbusterski.
Koji se bavi filmskim ekvivalentom brze hrane.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati