TROFEJNI hrvatski vaterpolist Ronald Lopatny preminuo je u 78. godini nakon duge i teške bolesti. Tim povodom u suradnji s Yugopapirom donosimo njegov intervju iz 1990. godine, u kojem je pričala i njegova tadašnja supruga, glumica Mia Begović.

Studeni 1990: Tuškanac je otmjena zagrebačka četvrt, lijep i privlačan u svako godišnje doba. Ipak, najljepši je u jesen. Krajolik kao da je preslikan s platna impresionista - jedna se boja, u desetak nijansi, miješa s drugom dok pod nogama šušti tek opalo lišće.

Nije nas u ovaj brežuljkasti predio Zagreba doveo romantičarski ugođaj, već znatiželja da u oazi mira i tišine zavirimo u svijet intime dvoje popularnih tuškanačkih stanovnika.

Roni je bio jedan od najpopularnijih vaterpolista

Mia je mlađa sestra poznatije Ene, kojoj tek predstoji glumačka karijera. Roni, kako ga prijatelji inače zovu, godinama je bio jedan od naših najpopularnijih vaterpolista, dečko uz čije su ime, s razlogom ili ne, vezivana imena poznatih žena estrade i umjetnosti. Vjenčanje Mije i Ronija obavljeno je u crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu, uz crkveni obred i ritual pozdravljanja svekrve naklonom, rukoljubom i bacanjem vjenčanog buketa.

Mladi supružnici žive u lijepoj Ronijevoj kući, smještenoj podalje od dvorišnog ulaza i zaklonjenoj raslinjem od znatiželjnika. Vrt je njegovan i ljeti ovdje rado dođu njihovi prijatelji. Dnevni je boravak prostran, s probranim dijelovima namještaja, upečatljivim ogledalima i lampama, starim klavirom, a zelenilo doprinosi osjećaju topline obiteljskog doma.

Indiskretno smo zavirili i u spavaću sobu u kojoj, osim francuskog ležaja, pažnju privlači velika, bijela fotelja neobičnog kružnog oblika u kojoj Mia najradije sjedi i priprema svoje uloge. Roni, pak, vrijeme provodi u svojoj radnoj sobi u kojoj zidove ukrašavaju brojne diplome i fotografije domaćina iz njegovih davnih vaterpolo dana kao i brojne medalje. Tu je i kompjuter bez kojeg Roni, kao poslovni čovjek, teško može zamisliti svakodnevno obavljanje poslova.

"Ne pripadam ljudima koji imaju puno novca i žive lagodan i lijep život"

"To je naša kuća u kojoj živim 17 godina. U stanu pored našeg živi moja majka Maja, koja je hendikepirana bolešću i ne može nam pomoći koliko bi htjela", pojašnjava nam situaciju domaćin, uz upadicu svoje supruge.

"Ali redovito pravi kolače!"

Opet će Roni: "Interijer je, istina, star i polako ga mijenjamo."

Pitamo ga može li se uz njegovo ime vezati pojam jet-seta u našim uvjetima:

"Teško je na to odgovoriti. Jet-setu pripadaju ljudi koji imaju puno novca i žive lagodan i lijep život, a ja tome ne pripadam."

"Odlučio sam se za Miju. Njena kvaliteta nije samo ljepota"

Mia i Roni upoznali su se prošle godine, početkom prosinca.

"Čovjek se ne odlučuje za brak, nego za vezu i osobu. Mi smo mogli živjeti i u drukčijoj formi. Odlučio sam se za Miju. Njena kvaliteta nije samo ljepota. Kad je već tu, ne šteti, mada je izuzetno pametna i smirena žena, pa onda glumica kojoj karijera tek predstoji. Volim njenu toplinu i šarm. Čovjeku u mojim godinama nije lako naći pravu ženu."

"Nisam se teško odlučila, jer nisam razmišljala na takav način. Brak s Ronijem bio je naprosto slijed stvari. Kad smo odlučili o zajedničkom životu dovela sam ga svojoj majci Terezi na upoznavanje kao budućeg muža. Mama je bila kod Ene u stanu i stavila sam ih pred gotov čin. Ena je od prvog trenutka rekla da smo jedno za drugo i bila je izuzetno sretna. Mi smo vam takva obitelj - kod nas se nikad ništa nije očekivalo, samo, da radimo i budemo moralne i uspješne, bez obzira na posao kojim se bavile", kaže Mia.

Provociramo Ronija kako se slaže sa šogoricom Enom.

"Još je ne poznajem dovoljno, ali imamo fer odnos i simpatiziramo se. Za sada nismo došli u konflikt, a o njoj kao glumici sve se zna."

"Bez obzira na naš brak, za Enu ostaje vremena i ostala je sestrinska ljubav, samo što je Ena dobila prijatelja više. Utroje pričamo o problemima i odlukama. Ena je rođena u znaku raka, ja sam jarac, a Roni - djevica. Kažu, da djevica i jarac najbolje štimaju, da je to najidealnija kombinacija", otkriva Mia svoje astrološke sklonosti.

"Mia ne voli da prečesto spominjemo Enu"

U povjerenju rečeno, Mia ne voli da prečesto spominjemo Enu.

"Prečesto nas zloupotrebljavaju, vežu nas zajedno i kad treba i kad ne treba. Imam svoju karijeru koju Ena nije gradila. U svojih 28 godina, ipak sam nešto napravila. Kad sam na sceni, sama sam."

"Glumica sam slobodnjak i to je moj izbor. Igrala sam do sada lijepe uloge. Premijere pamtim, ali ne brojim. Ne mogu se žaliti na posao, osim što me film premalo koristi. Žao mi je, ali vjerujem da će sve doći u svoje vrijeme kao što je i ovo došlo. Upravo s redateljem Habunekom pripremam Dvostruku nevjeru čija će premijera biti krajem studenoga. S Jakovom Sedlarom radim Budakovo Ognjište, tako da imam po dvije probe dnevno. Predstava je već prodana u Njemačkoj, Austriji i Americi."

Roni već petnaestak godina vodi restoran RL, poznat po talijanskim specijalitetima. Proteklog ljeta otvorio je restoran i u Svetom Stefanu.

"Što se tiče restoranskog posla, nemam problema. Problem je stvoriti dobru ekipu - od kuhara do šefa sale. Srećom već nekoliko godina imam dobar tim. U suradnji s hotelom Sveti Stefan i Montenegro-ekspresom ljetos sam u prostoru muzičkog paviljona kraljice Marije, s prekrasnim vrtom i starim maslinama otvorio restoran sa stotinjak mjesta. Cijelu sam ekipu doveo iz Zagreba."

"Kad čovjek prođe cijeli svijet kao ja, čezne za toplinom doma"

Dok je Roni provodio radno ljeto, Mia je bila kod mame u Trpnju na Pelješcu. Ovih dana mama je s njima u Zagrebu.

"Otkako smo prošle godine iznenada ostale bez oca, Ena i ja nastojimo da je majka što više s nama u Zagrebu. Više ne radi u novinskom kiosku."

Prisutnost mame Tereze u domu mladih supružnika itekako se osjeća. Posluženi smo svježe pripremljenim fritulama, južnjačkim specijalitetom, i prošekom iz maminih rodnih Kaštela.

"Imam iza sebe 12 godina podstanarskog života i znam što znači voditi kućanstvo."

"Živimo sretan život i u tome je ta usklađenost"

Možda upravo zbog toga Mia i Roni ne kriju svoju sreću pred namjernikom i čežnju za toplinom doma.

"Kad čovjek prođe cijeli svijet kao ja, čezne za toplinom doma. A djece ćemo imati bar troje", kaže Roni, a Mia sa zadovoljnim osmjehom nadopunjuje supruga:

"Imamo uski krug prijatelja koji su nam često u kući, a i mi kod njih. Volim prijatelje uza se. To nije obaveza nego zadovoljstvo. Roni mi pomaže, stalno je kraj mene i ništa mu nije teško." No ima naš domaćin i drugih obaveza. Član je uprave vaterpolo kluba Mladost, zadužen za odnose s javnošću. Sportu nije okrenuo leđa. Igra tenis, pliva.

"Prvi sam puta u životu ljubomorna", otkriva nam Mia. "Tipična sam Dalmatinka, koju krase tradicionalizam, patrijarhalni odgoj i vjernost. Ja takva jesam. Za očuvanje ljubavi treba puno energije. Radujem se tom izazovu u braku. Nemam ideal, već samo viziju lijepog zajedničkog života, da se volimo, poštujemo i da imamo djecu. Materinstvo je komplicirana odluka u mom poslu, ali imam taj poticaj i razmišljam o sebi kao majci. Ranije sam se bavila karateom, rukometom, trčala sam, plesala... Ovo je sada za mene bitna promjena. Kroz tu ljubav našla sam smirenje, svoj otok. Mi vjerojatno živimo ispunjen život poslom koli volimo i krugom ljudi koji nas okružuju."

"Živimo sretan život i u tome je ta usklađenost, jer danas malo ljudi sretno živi", dodaju Roni i Mia.

"Profesije nam omogućuju i kvalitetniji način življenja. Prilagođavamo se jedno drugome, a to pridonosi skladnosti. Zbog obaveza nismo otišli na bračno putovanje. Ja si želim u Egipat, u Luksor. To je jedno od najljepših mjesta na svijetu koje čovjek treba vidjeti."

Napisao: Željko Slunjski (Nada, 1990.)