EIFFELOV toranj, jedan od najprepoznatljivijih simbola Pariza i Francuske, predstavljen je javnosti 31. ožujka 1889. godine, kada je dovršena njegova gradnja. Svečano otvaranje održano je nekoliko tjedana kasnije, 6. svibnja 1889., tijekom Svjetske izložbe (Exposition Universelle) u Parizu, povodom stogodišnjice Francuske revolucije.

Kako je nastao

Toranj je projektirao inženjer Gustave Eiffel, čija je tvrtka Eiffel et Compagnie pobijedila na natječaju za izgradnju monumentalnog ulaza na izložbu. Ideja je bila stvoriti arhitektonski impresivan simbol francuske industrijske moći i tehničkog napretka.

Gradnja je započela 28. siječnja 1887. na Champ de Marsu, uz rijeku Seinu. Toranj je izgrađen od 18.038 pojedinačnih željeznih dijelova, spojenih s preko 2.5 milijuna zakovica, a radovi su trajali nešto više od dvije godine. Unatoč skepticizmu javnosti i kritičarima koji su ga nazivali "čudovištem" i "beskorisnim", Eiffel je dokazao stabilnost konstrukcije preciznim inženjerskim proračunima.

Na dan dovršetka, 31. ožujka 1889., Gustave Eiffel popeo se na vrh tornja s grupom dužnosnika i podigao francusku zastavu, označivši kraj gradnje. Toranj je u početku imao liftove koji su posjetitelje vozili do različitih razina, što je bio tehnološki podvig tog vremena.

Svrha

Prema prvoj zamisli, trebao je biti monumentalan ulazni luk za Svjetsku izložbu 1889., privlačeći posjetitelje i slaveći francusku inovativnost. S visinom od 324 metra (uključujući antenu dodanu 1917.) bio je najviša građevina na svijetu sve do 1930., kada ga je nadmašio Chrysler Building u New Yorku.

Osim simbolične uloge, toranj je imao i praktičnu svrhu: korišten je za znanstvene eksperimente, uključujući meteorološka mjerenja, ispitivanje gravitacije i kasnije kao radiotoranj za komunikaciju.

Planirano je da toranj bude privremena konstrukcija i uklonjen nakon 20 godina, ali njegova korisnost i popularnost spasili su ga od rušenja. Danas je globalna turistička ikona, privlačeći milijune posjetitelja godišnje, i ostaje trajni simbol Pariza.

Zanimljivost je i da tijekom gradnje nije zabilježena nijedna smrtna nesreća među radnicima, što je bilo iznimno za to doba.