"NEMA ŽENE bolje od krmače / Moš je klati, moš je i jebati", stihovi su bećarca koji je redateljicu i multimedijalnu umjetnicu Arijanu Lekić-Fridrih potaknuo na audiovizualnu instalaciju pod nazivom Nema žene bolje od krmače.

Rad je postavljen u sklopu festivala Perforacije u organizaciji udruge Domino, a umjetnica je njime htjela ukazati na često mizoginu prirodu ovog tradicionalnog slavonskog oblika.

"S obzirom na to da je jedan dio moje obitelji iz Slavonije, dosta sam vremena provela tamo i vidjela sam kako se i gdje se bećarci izvode. Zabrinjava me da djevojčice u mladoj dobi slušaju stihove koje ne razumiju do kraja, ali im ostaju kao dio neke osobne baštine. To ostaje naša tradicija, a opasno je da je nešto tako jer je tako uvijek bilo. Vulgarni mizogini bećarac je testament vremena, a pitanje je želimo li ga ostaviti sljedećim generacijama", kaže za Index Lekić-Fridrih.

"Sadržaj bećarca je često mizogin"

Bećarac čine dva stiha od deset slogova. Rimuju se obično slogovi na kraju stihova, a često se pjeva uz pratnju tamburice. On sam po sebi nema zadanu temu, ali je obično šaljivog i veselog tona. "Bećarci jesu različiti, ali sadržaj kaže da su u velikom broju slučajeva mizogini. Rijetko bude neki koji se ne osvrće na položaj žena u društvu", govori nam umjetnica.

U bećarcima, ističe, pjevač često ismijava ženu, nerijetko i njenu dob, a ne pjeva o muškarcima, o njihovoj dobi, impotenciji i problemima muškosti. "Lola ima 80 godina, a žena mu ima 80 godina. On pjeva kakva je njegova pička, to su dvostruki kriteriji", tumači autorica.

Napominje da i žene, iako rjeđe, izvode bećarce, ali one "ne igraju tako prljavo i nisko, ne pozivaju na šovinizam". "Njihovi su bećarci zabavniji i ležerniji. Daju odgovor na muški bećarac, ali u smisli 'ako budeš išao drugoj, nećeš spavati kod kuće'."

"Bećarac je poseban, ali mu treba promijeniti sadržaj"

Govori nam i da je bećarac dio naše tradicije te objašnjava da je s glazbene strane specifičan, da ima "jedinstvenu glazbenu formu". "To ga čini posebnim, on dolazi iz naroda. Treba promijeniti samo njegov sadržaj. Nadam se da postoji mogućnost da se narativ promijeni, ali mislim da je to vrlo teško", dodaje napominjući da se ne zalaže za "potpunu političku korektnost", ali da je protiv toga "da se poziva na nasilje u bilo kojem obliku".

"Objektifikacija dovodi do toga da imamo najveći broj femicida zabilježen u novijoj hrvatskoj povijesti. Nasilje nad ženama je nešto o čemu se šuti, a onda se to pakira u nešto normalno i prihvatljivo. Za bećarac se govori da je to humoristično i duhovito. To nam ne bi trebalo biti duhovito u kontekstu u kojem se žene i dalje bore za ravnopravnost, ne ako želimo biti civilizirano društvo", naglašava Arijana Lekić-Fridrih.