IAKO se izraz "razmaženo dijete" često koristi, njegovo pravo značenje nije uvijek jasno. Psiholozi objašnjavaju da razmaženost nije karakterna crta, već skup ponašanja koja proizlaze iz odgoja bez jasno postavljenih granica.

"Razmaženost se može definirati kao skup karakteristika pretjerano egocentričnog i nezrelog ponašanja. Ono nastaje jer roditelji nisu postavili granice primjerene djetetovoj dobi", pojašnjava psihologinja dr. Denitrea Vaughan. Takav odgoj najčešće proizlazi iz dobrih namjera roditelja, no može dovesti do razvoja određenih osobina koje osobu prate i u odrasloj dobi te utječu na njezine odnose i karijeru.

Što znači "razmaziti" dijete

Stilovi odgoja mijenjali su se godinama, a današnji pristup koji naglašava razumijevanje dječjih osjećaja doveo je do nekih zabluda. Psiholozi ističu da postoji velika razlika između autoritativnog odgoja, koji uključuje podršku, i popustljivog odgoja.

"Važan dio autoritativnog odgoja je validacija", kaže dr. Melissa Klosk, psihologinja u medicinskom centru NewYork-Presbyterian/Columbia University. "Validacija znači da djetetu verbalno i neverbalno pokazujete da ga slušate, poštujete i ozbiljno shvaćate njegove osjećaje. To ne znači da se slažete s njegovim mišljenjem ili da će dobiti ono što želi."

S druge strane, popustljivi odgoj najčešći je izvor "razmaženosti". "U popustljivom odgoju dijete dobiva previše svega, a nedostaju mu jasne granice ili disciplina", kaže dr. Sanam Hafeez, neuropsihologinja iz New Yorka.

"Ovaj stil često uključuje udovoljavanje svakoj djetetovoj želji, a dijete se pritom ne uči vještinama potrebnim za suočavanje s razočaranjem ili odgađanje zadovoljstva." To može stvoriti obrasce ponašanja koji opstaju dugo nakon punoljetnosti. Koje se sve osobine prenose u odraslu dob?

Osjećaj da im sve pripada

Ovo je jedna od ključnih karakteristika. "Osjećaju da imaju pravo na sve i da nemaju puno obaveza osim vlastite sreće", kaže psihologinja Reena B. Patel. "Očekuju da sve bude po njihovom i misle da se to podrazumijeva."

Ovisnost o drugima

Prezaštićenost u djetinjstvu može usporiti osamostaljivanje. "Takve se osobe mogu uvelike oslanjati na druge za emocionalnu podršku ili praktičnu pomoć. Nedostaje im neovisnost i samopouzdanje koji se razvijaju kroz samostalno donošenje odluka", objašnjava dr. Hafeez.

Sebičnost

Iako zvuči grubo, ovo je česta osobina. "Često su usredotočeni na ono što njima odgovara, a rijetko uzimaju u obzir želje ili osjećaje ljudi oko sebe", kaže Patel.

Manjak empatije

Ova osobina često proizlazi iz sebičnosti i drugih obrazaca. "Kada niste naučili komunicirati i nositi se s konfliktima, gubite sposobnost da stvari sagledate iz tuđe perspektive", navodi dr. Vaughan.

Loše komunikacijske vještine

Djeca koja odrastaju u uvjerenju da se svijet vrti oko njih to prenose i na komunikaciju. "Ako dijete nije naučilo učinkovito komunicirati, može izrasti u odraslu osobu koja ne mari za tuđe osjećaje", objašnjava dr. Vaughan.

Teškoće u regulaciji emocija

Roditeljima je teško slušati dječji plač, ali popuštanje nije uvijek rješenje. "Popuštanje djetetu svaki put kad plače uči ga da tako dobiva što želi. Ostatak svijeta neće tako reagirati, pa ih u odrasloj dobi čeka suočavanje sa stvarnošću", kaže dr. Vaughan.

Impulzivnost

Osobe koje su kao djeca bile razmažene često nisu naučile odgoditi zadovoljstvo. "Nedostatak iskustva u strukturiranom donošenju odluka može rezultirati naglim potezima bez razmišljanja o dugoročnim posljedicama", kaže dr. Hafeez.

Manjak samodiscipline

Granice djeci pružaju strukturu, a ona u popustljivom odgoju nedostaje. "Ako pravila i ograničenja nisu bila postavljena u djetinjstvu, odrasla osoba mogla bi imati problema s tim. Održavanje rutine vježbanja ili zdrava prehrana mogu im biti teški izazovi", navodi dr. Vaughan.

Netolerancija na sukobe

Osoba koja je u djetinjstvu navikla da je uvijek u pravu očekuje isto i kasnije, što stvara probleme u odnosima. "Kada netko ne nauči kako se nositi s neslaganjem, teško mu je održavati zdrave odnose", kaže dr. Vaughan.

Zahtjevnost

Razmažena djeca navikla su dobivati što žele, pa isti tretman očekuju i kao odrasli. "Djeca popustljivih roditelja naučila su da je najbolje rješenje brzo zadovoljenje njihovih potreba. To utječe na odnose i može dovesti do pretjerane zahtjevnosti", kaže dr. Klosk.

Problemi s autoritetom

Nedostatak čvrstog vodstva u djetinjstvu može dovesti do problema s nadređenima. "Možda će im trebati pomoć da nauče poštovati autoritete ili se pridržavati pravila u različitim aspektima života", objašnjava Hafeez.

Ignoriranje riječi "ne"

Ako se djetetu stalno popušta, ono riječ "ne" ne shvaća ozbiljno ni u odrasloj dobi. "Mogu biti vrlo tvrdoglavi i jako se uzrujati kada nešto ne ide po njihovom ili kada im se kaže da nešto ne mogu dobiti", kaže Patel.

Poteškoće s dijeljenjem

Dijeljenje je teško djeci, ali i odraslima koji su bili razmaženi, što im otežava timski rad. "Nisu navikli raditi za opće dobro tima", kaže Patel.

Smanjena otpornost

Roditelji često pokušavaju poštedjeti dijete neuspjeha, ali time mu dugoročno štete. "Bez suočavanja s izazovima u djetinjstvu, takve se osobe teže nose s nedaćama i teško oporavljaju od neuspjeha", kaže Hafeez.

Anksioznost

Problem nije samo u tome što nisu naučili podnositi nelagodu. "Djeci popustljivih roditelja prečesto se udovoljavalo. To dovodi do osjećaja da se ne mogu nositi s teškim stvarima. Kada se suoče s izazovima, postaju tjeskobni jer su nesvjesno usvojili uvjerenje da su nesposobni", kaže dr. Klosk.

Sposobnost pružanja ljubavi

Postoji i pozitivna strana. "Djeci popustljivih roditelja često je pruženo puno ljubavi i pažnje, zbog čega i sami mogu biti vrlo topli, srdačni i puni ljubavi", zaključuje Klosk.

Kako prevladati obrasce iz djetinjstva?

Samorefleksija i samosvijest

Prvi korak prema promjeni je razumijevanje prošlosti. "Razmislite o tome kako su iskustva iz djetinjstva utjecala na vaše trenutno ponašanje. Ta samosvijest pomaže u prepoznavanju područja na kojima treba raditi", kaže dr. Hafeez.

Postavljanje granica i ciljeva

Granice nisu važne samo u odnosima s drugima, već i prema samome sebi. "To potiče samodisciplinu i pomaže u upravljanju očekivanjima u vezama i osobnim ciljevima", objašnjava dr. Hafeez.

Vježbanje zahvalnosti

Osobama koje su navikle imati sve može biti teško cijeniti male stvari. "Svaki dan zapišite jednu stvar na kojoj ste zahvalni. Kada ste svjesni onoga što imate, manje ćete zahtijevati još više", savjetuje dr. Klosk.

Stručna pomoć

Ove obrasce niste razvili sami, pa ih ne morate ni rješavati sami. "Razgovarajte s terapeutom o tim osobinama. Često razgovor o tome kako se osjećate i kako vidite stvari može pomoći da sagledate širu sliku iz prave perspektive", zaključuje Patel.