Foto: Shutterstock

LJUBIMCE često tretiramo kao članove obitelji, a gubitak člana obitelji, čak i četveronožnog, može biti vrlo traumatično iskustvo, posebice za najmlađe članove.

Djeca se sa smrću nose drugačije od odraslih. Mališani u dobi između dvije i pet godina shvaćaju je kao privremenu i nisu svjesni da se preminula osoba ili uginuli ljubimac više neće vratiti. Oni malo stariji, u dobi od pet do devet godina, počinju je doživljavati kao događaj s trajnim posljedicama, dok djeca starija od 10 godina već shvaćaju da će sva živa bića jednoga dana umrijeti. Međutim, razumijevanje i prihvaćanje smrti nisu iste stvari.

Donosimo vam nekoliko savjeta koji bi vam mogli pomoći u objašnjavanju tužnog događa gubitka ljubimca djetetu:

1. Malome djetetu nemojte reći da ste psa uspavali. Taj je termin previše višeznačan i moglo bi se dogoditi da dijete razvije strah od odlaska na spavanje jer će u svojoj maloj svijesti zaključiti da se pas koji je "otišao na spavanje" više nije vratio pa bi se to moglo dogoditi i njemu. Budite iskreni i objasnite zašto je eutanazija bila najbolja opcija za vašeg ljubimca.

2. Razgovarajte s djetetom o smrti i umiranju. Objasnite mu na jednostavan način što oni znače te dajte djetetu do znanja da se ljubimac više neće vratiti.

3. Kako biste od smrti ljubimca djetetu napravili što manje traumatično iskustvo i kako bi lakše prihvatilo smrt kao dio životnog ciklusa, možete se obiteljskom ceremonijom oprostiti od ljubimca, reći djetetu da ga naslika ili mu nešto napiše.

4. Ne skrivajte osjećaje pred djetetom. I vi ste žalosni i skrivanje emocija dovest će vas do ruba. Žalujte zajedno i ne sramite se svojih suza pred djetetom jer one potiču djecu na otvaranje i izražavanje emocija.

5. Ako je dijete jako tužno ili je zbog smrti ljubimca promijenilo ponašanje, svakako to recite učitelju ili odgojitelju.