Foto: Shutterstock

ZNAMO da se svatko rađa s određenom krvnom grupom koja je Rh pozitivna ili negativna. Rh je pritom kratica za Rezus faktor koji se određuje prema postojanju jedne bjelančevine na površini eritrocita.

85 posto ljudi ima tu bjelančevinu pas u Rh pozitivni, dok je 15 posto nema. Kod žena koje su Rh negativne, a dijete im je Rh pozitivno (za što je postoji velika vjerojatnost ako je otac Rh pozitivan) može doći problema, tj. javlja se Rh inkompatibilnost. Kod ostalih kombinacija nema imunoreakcije ni rizika.

Naime, kod Rh inkompatibilnosti, koja se javlja u oko 10 posto trudnoća, kod majke su prisutna antitijela koja mogu proći kroz posteljicu, vezati se za eritrocita fetusa te ugroziti razvoj njegovih crvenih krvnih stanica, najčešće uzrokujući anemiju ili porast bilirubina.

Nekompatibilnost nije problem ako ne dođe do kontakta majčine i djetetove krvi

Nekompatibilnost nije problem ako ne dođe do kontakta majčine i djetetove krvi. Iako do toga tijekom trudnoće ne bi trebalo doći, ipak ponekad dođe do krvarenja pa male količine djetetove krvi dospiju i majčin krvotok što izaziva stvaranje antitijela koja mogu ući u djetetov krvotok i uništavati njegova krvna zrnca. Stoga se kod Rh negativnih majki prati prisutnost antitijela u krvi rijekom trudnoće. U slučaju da se otkriju antitijela u majčinoj krvi, ona će biti upućena na amniocentezu i kordocentezu, a ako se ustanove i znakovi anemije, majka se podvrgava imunosupresijskoj terapiji ili transfuziji krvi do kraja trudnoće. Takve trudnoće obično završavaju nekoliko tjedana ranije, carskim rezom.

Do kontakte majčine i djetetove krvi najčešće dolazi tijekom porođaja. Za bebu tada više nema opasnosti, ali majka može stvoriti količine antitijela koja će biti opasna za sljedeću trudnoću, zbog čega svaka Rh negativna majka koja je rodila Rh pozitivno dijete mora u 72 sata nakon porođaja primiti injekciju Anti-D imunoglobulina koji sprječava stvaranje antitijela.