POVREMENO neslaganje s roditeljima normalan je dio odrastanja, osobito kada djeca počnu tražiti više samostalnosti. Međutim, način na koji izražavaju nezadovoljstvo može pokazati prelazi li običan bunt u nepoštovanje i stalno testiranje granica. Djeca koja ne poštuju roditelje često u javnosti koriste sljedeće fraze.

"Baš me briga"

Neslaganje je očekivano, ali ovom rečenicom dijete poručuje da mišljenje i brigu roditelja ne smatra vrijednima pažnje. Izgovorena pred drugima, može djelovati i kao namjerno javno omalovažavanje, piše YourTango.

"Sramotiš me"

Djeca se ponekad mogu osjećati neugodno zbog svojih roditelja, no problem nastaje kada to izražavaju grubo i s podcjenjivanjem. Umjesto da objasne što im smeta, ovom frazom roditelja mogu poniziti pred drugima.

"Zašto da tebe slušam?"

Pitanje samo po sebi ne mora biti problematično ako dijete iskreno želi razumjeti neko pravilo. Međutim, kada je popraćeno sarkazmom ili kolutanjem očima, može biti način osporavanja svakog roditeljskog zahtjeva.

"Ničiji roditelji nisu takvi"

Uspoređivanjem s drugim obiteljima dijete pokušava vlastite roditelje prikazati kao nerazumne jer mu postavljaju granice. Takva fraza može služiti kao pritisak kojim pokušava dobiti više slobode ili ono što želi.

"Pusti me na miru"

Djeca imaju pravo tražiti prostor i privatnost, pa ova rečenica nije uvijek znak nepoštovanja. Problem može nastati ako postane automatski odgovor na svaki pokušaj roditelja da razgovara s djetetom, provjeri kako je ili mu ponudi savjet.

"To nije moj problem"

Ovom frazom dijete može hladno prekinuti razgovor kada roditelj traži pomoć ili pokušava objasniti kako njegovo ponašanje utječe na ostatak obitelji. Time pokazuje nezainteresiranost za potrebe drugih i odbija suradnju.

"Radit ću što hoću"

Ova izjava izravno odbacuje roditeljske granice i ne ostavlja prostor za razgovor ili kompromis. Želja za većom slobodom normalan je dio odrastanja, ali ona podrazumijeva i prihvaćanje odgovornosti i posljedica.