Foto: Instagram

GENETIKA i naučen obrazac ponašanja - dakle da, sve dolazi od kuće pa je tako neodgojeno dijete čista slika i prilika svojih roditelja.

Možemo li stoga reći da u svijetu ima jako puno neodgojenih roditelja? Jer s toliko neodgojene djece tu se negdje moraju skrivati i ti silni neodgojeni krivci.

No, roditelji znaju da "neodgojen" može značiti svašta - tog se epiteta vjerojatno sjetite baš svaki put kad ugledate tuđe dijete kako cendra, otima, viče, udara, prekida, žica, šuta, vuče i tako dalje i tako dalje. I onda vjerojatno mislite - moje dijete da se ovako ponaša? Ni slučajno. Zato smo i strogi po tom pitanju.

No što ako je baš dobar dio te vaše strogoće praktički krivac lošeg ponašanja vašeg djeteta?

Možda to sami ne primjećujete, no iznenadit ćete se kada vidite što vaše fraze i (ne)djela zapravo čine:

1. Drama u trgovini

Kada idu s mamom u šoping, ako njih pitate, mama uđe, hoda i kupuje svašta. Nešto pogleda i ostavi, nešto uzme pa vrati i na kraju tog lutanja bez reda i programa plati i šoping je gotov. Dijete ne shvaća koncept kupovanja onoga što vam treba za količinu novca kojeg imate, a priznajte - katkad im i dozvolite malo brljanja u odjelu s igračkama. Zato morate znati kako je njihov pogled na "šoping" malo drugačiji od vašeg.

Osim ako im objasnite i napravite popis za kupnju zajedno. Ako dijete ne zna čitati, načrčkajte što trebate kupiti i dijete će tada brže naučiti kako se obavlja šoping. Tek tu i tamo roditelj može naglasiti da imate i malo viška za igračku ili slatkiš. 

2. Navika prekidanja drugih

"Ne prekidaj me". To vjerojatno svaka mama mora reći bar jednom svaki put kad s nekim razgovara (telefonom pogotovo) pa dijete kao dijete odmah ima nešto za reći. Djeca skuže da je vaša pažnja negdje drugdje i samo vam se žele tada "javiti". Stoga sljedeći put kad vam zazvoni telefon ili krenete nekoga nazvati ili porazgovarati u parku - naglasite im - "mama će sada razgovarati pa me nemoj prekidati. Ali mama te stalno gleda, to znaj."

Da, djeci neke stvari morate jako puno ponoviti da bi ih usvojila. 

3. Nisu ljubazni s drugima

"Daj mi tu igračku, ja idem prvi" i ostale dječje naredbe drugima, drugoj djeci posebno, nisu samo sindrom karakterno jakog djeteta. Oni su odraz ponašanja bez ljubaznih riječi.

Bez obzira koliko dijete bilo malo, interakcija s vama trebala bi uvijek biti obogaćena ljubaznim riječima - hvala, molim, mogu li, ja bih, dobar dan, doviđenja ...

Ponavljanje je majka znanja. 

4. Sramote vas tabu temama

"Vidi mama kako je ona teta debela! Mama zašto je ovaj dečko u kolicima. Vidi kako striček smiješno hoda!" I onda još malo upiru prstom ili pogledom, misleći da vi niste shvatili na koga vam aludira jer vi trenutno šutite ne znajući što reći.

Za sve takve prilike, pogotovo kad nemate prostora objasniti djetetu potiho neke stvari, osmislite koncept "kućne tajne". Neka to budu teme o kojima ćete pričati kod kuće. Nekoliko takvih alarma o kućnoj tajni i dijete će shvatiti kako će objašnjenje dobiti kasnije. Smisleno i pojašnjeno bez žurbe.

5. Ne možete se nikuda maknuti jer se dijete boji ostati bez vas

Ovo se odnosi naravno na manju djecu, onu koja tek startaju s parkovima i druženjima, a djeca koja se najviše boje maknuti od mamine/tatine noge najčešće su baš ona djeca koju roditelji nisu niti poticali da se maknu. Odnosno - nisu ih ohrabrivali, i još gore - branili su im pod izlikom "da se ne ozlijede".

Djece su kadra za svašta, i prije nego prohodaju, samo ih trebate pustiti da svladaju prepreke. Tako se vaše dijete neće bojati stalno iskušavati nove stvari, upoznavati nove ljude, spuštati s toboganom bez vaše ruke.

6. Vaša očita neljubaznost

Ružni epiteti kojima opisujete ljude, psujete kao kočijaš, lupate vratima, urlate gdje ne treba, ne dozvoljavate drugima da pričaju i imate još mnoge druge grozne manire - treba li naglasiti da će vam i dijete biti takvo?