JEDNA 27-godišnjakinja pokrenula je raspravu na Redditu uz naslov "Život u najmu s djecom".

"Kako mladi ljudi bez nekretnina financiraju život s djecom? Dečko i ja imamo 27 godina, radimo solidne poslove, imamo zajedno oko 2600 eur neto primanja. Živimo u najmu tako da nam većina toga ode na stanarinu i ostale fiksne troškove.

Svi naši prijatelji, pogotovo oni koji imaju djecu, imaju tu sreću da su naslijedili neku nekretninu ili imaju kat kod roditelja ili tako nešto. Htjela bih uskoro imato djecu, ali me iskreno strah kako ćemo to sve isfinancirati, znam da nije nemoguće, da ima i ljudi koji žive na minimalcu, ali želim živjeti, a ne preživljavati... Pa eto, zanima me kako izgledaju vaši životi, kako funkcionirate", zapitala se.

Pesimistični pogledi

Objava je brzo privukla brojne komentare, a mnogi su iznijeli prilično sumornu sliku roditeljstva bez vlastite nekretnine. "Iskreno mislim da dobivanje djece u Hrvatskoj bez riješenog stambenog pitanja dovodi do cjeloživotnog najma", jedan je od komentara.

Drugi su upozoravali na visoke cijene najma, navodeći primjere poput susjeda koji za jednosobni stan plaćaju 800 eura. Dio komentatora smatra da zajednički prihod od 2600 eura u većim gradovima više ne spada u kategoriju "solidnih primanja".

"Nekad davno je 10.000 kuna bila super plaća, ali tada je renta bila 2000 kuna", napisao je jedan korisnik, dodavši da je s djetetom znatno teže pronaći stan. 

Savjeti i drugačija iskustva

S druge strane, javili su se i oni koji su ponudili ohrabrenje i iskustva iz prve ruke, naglašavajući da je život u najmu s djecom moguć, iako izazovan. Jedan korisnik opisao je svoj put: "Financirali smo tako da smo radili i plaćali račune i stanarinu kao i tisuće drugih roditelja. Nakon toga, kada je bilo vrijeme, kupili smo stan i nastavili na isti način, samo umjesto stanarine plaćamo kredit".

Neki smatraju da se s navedenim primanjima može živjeti skromno, ali pristojno. Jedan komentar ističe da beba u prvim godinama ne predstavlja ogroman trošak te da se on može pokriti smanjenjem "malih luksuza" poput čestih odlazaka u restorane i kafiće.