VRŠNJAČKO nasilje jedna je od gorućih tema i problema s kojima se susreće sve veći broj djece. Stručnjaci se u svom radu često susreću s pojedincima koji su zlostavljani u školi, odbačeni od svojih vršnjaka, zadirkivani zbog svoje različitosti ili su čak žrtve fizičkog nasilja.

Djeca nerijetko zbog toga imaju posljedice koje su jasno vidljive i u odrasloj dobi. Osjećaju se odbačeno, prestrašeno, posramljeno, ljutito i često znaju imati problema sa stvaranjem prijateljstava. Ipak, stručnjaci navode kako neka djeca imaju određene osobine koje ih čine sklonijima jednog dana biti žrtva vršnjačkog nasilja, a evo kako to objašnjavaju.

Zašto dolazi do nasilja?

Kako donosi Very Well Family, postoji niz znakova koji pokazuju da bi vaše dijete jednog dana moglo biti potencijalna žrtva vršnjačkog nasilja. To uključuje čest osjećaj bespomoćnosti, negativno razmišljanje, naviku okrivljavanja drugih za vlastite pogreške i manjak samopouzdanja. Sve su to osobine koje, kažu stručnjaci, imaju djeca koja su u većini slučajeva žrtve nasilja.

"Mentalitet žrtve odnosi se na način na koji pojedinac percipira svoj odnos sa svijetom i okolnostima koje mu se u životu događaju. Djeca s tim predispozicijama uistinu vjeruju da su neprestano žrtve, da su svi protiv njih i samim time nemaju kontrolu nad stvarima koje im se događaju", upozorava terapeutkinja Julia M. Chamberlain.

Odnosi u obitelji od iznimne su važnosti

Podrška vršnjaka, ali jednako tako i nedostatak iste, može također biti jedan od glavnih faktora hoće li vaše dijete jednog dana postati žrtvom vršnjačkog nasilja. Naime, stručnjaci smatraju da je, u slučaju da dijete ima dobre prijatelje, manje vjerojatno da će biti maltretirano. Svakako da je bitno da su to prijatelji od povjerenja - da će biti tu za svog prijatelja ili prijateljicu te da se neće povući ako se pojavi nasilnik.

Odnosi u obitelji također doprinose tome hoće li dijete postati žrtva, dodaju stručnjaci. Obitelj koja je brižna, pruža neograničenu podršku i ima dobru komunikaciju s djetetom zapravo je zaštitnički faktor. Manje je vjerojatno da će djeca takvih roditelja biti žrtve vršnjačkog nasilja.

Ipak, struka upozorava da u nekim slučajevima uključenost roditelja može otići predaleko. Ono što nazivamo pretjerano zaštitničkim roditeljstvom može biti, kako se pokazalo, i jedan od faktora rizika. Prezaštićena djeca nerijetko nemaju dovoljno prilika steći vještine pomoću kojih bi se na odgovarajući način snalazili u vršnjačkoj skupini.