Foto: 123rf 

NAKON jučerašnje bolne priče o paru koji se zajedno odlučio na kasni pobačaj, zbog tumora koji je rastao u tijelu njihove nesuđene kćerkice, danas nam se obratila jedna hrabra žena čija je priča, nažalost, vrlo slična, a opet, toliko različita. 

Mojoj bebici je dijagnosticirana vrlo rijetka malformacija još na početku trudnoće. Kako je trudnoća odmicala, tako su se malformacije povećavale. Liječnici su rekli da bebica najvjerojatnije neće doživjeti kraj trudnoće, a ako i izdrži umrijet će odmah nakon poroda. Moj život je također mogao biti ugrožen. Liječnici su savjetovali PREKID TRUDNOĆE. Odbila sam.

Moj mali anđelčić je izdržao do kraja trudnoće, ali samo nakon nekoliko minuta je umro. Odlučila sam njemu prepustiti odluku o tome koliko će živjeti.  Muž i ja nismo htjeli sebi olakšavati. Naš sin je zaslužio dostojanstven život, ma koliko god on kratak bio. Tko smo mi da odlučujemo umjesto njega.

Hrabri naš dječak nam je sada svima uzor u životu. Iako je izgubio bitku, borio se do samoga kraja. Hrabro."

Napisala je svoje bolno iskustvo majka iz Zagreba koja je, zbog svoje osobne priče, ipak željela ostati anonimna, ali je svoju priču poželjela podijeliti s javnosti jer ako postoji mogućnost da njena priča utješi neku drugu majku, neke druge nesuđene roditelje, onda neka se čuje. 

"On nam je bio prvi sin. Unatoč ogromnoj i neopisivoj boli koju osjećam, opet bih napravila isto. Znam da mi je moj mali anđeo zahvalan na tome. Zaslužio je doći na ovaj svijet. Zaslužio je živjeti ma koliko to kratko bilo. Zaslužio je svoju prvu igračku, svoju prvu odjeću, svoju prvu kapicu(...) Sve je to zaslužio. Zaslužio je da ga izljubimo i izgrlimo za sve ono vrijeme koje će biti bez nas. Zbog poštovanja prema njemu nisam htjela sebi olakšavati nekakvim zahvatima. Znam da mi je sada zahvalan na tome. Nikada ova bol neće prestati, samo ću se naučiti živjeti s njom. Njega nitko neće nikada zamijeniti, ali će životu dati smisao.

Novi smisao i borba za naše drugo dijete koje će doći.

"Iskreno se nadam da će ovo nekome pomoći i da neće samo tako prihvatiti taj prekid trudnoće kao nešto neophodno. Treba razmišljati što je najbolje za to dijete ma koliko ono bilo maleno i koliko za roditelje to bilo bolno. Bolje neka nas roditelje boli, nego našu djecu. Mi smo tu da ih zaštitimo koliko možemo, posebno dok su tako nemoćni.", poručila je ova iznimno hrabra žena koja je ostala u kontaktu s roditeljima koji su također izgubili svoje anđele i tako si međusobno pomažu."

"Ja sam si uzela zadatak svaki dan utješiti barem jednu mamu. Možda čudno zvuči jer ponekad ne mogu ni sebe utješiti, ali dobar je osjećaj pomoći nekome i zato vam pišem.", rekla je i dodala - "Teško je o tome pričati, ali još je teže kada se takva djeca ignoriraju. Dosta ljudi se boji spomenuti ga, ali onda mi bude samo još teže. Jer rana je još uvijek jako friška."

To se dogodilo krajem prošle godine, a da dodatno utješi sve mame koje će možda jednom biti u istoj koži i možda baš zbog ove priče odlučiti trudnoću iznijeti do kraja, dati malenoj bebi šansu da ode kada bude spremna otići - znajte da će i osoblje u bolnici imati pregršt razumijevanja. 

"Rodila sam u bolnici Sv.Duh. Tamo ne radi liječnici, već anđeli! Cijelo osoblje, svi liječnici su se potrudili pružiti mom djetetu dostojanstven dolazak i dostojanstven odlazak s ovoga svijeta. Svi su bili tako divni, pažljivi. Profesionalni, a opet puni, puni ljubavi. Puno su mi pomogli i ne znam kako bi bilo da sam bila u nekoj drugoj bolnici. Posebno jedna liječnica kojoj ću cijeli život biti zahvalna. Ne bih ju htjela imenovati, jer kao i ja, možda se ne želi isticati u javnosti. Nije takva. Ali da te liječnice nije bilo, možda sve to ne bih izdržala. Ohrabrila me i bila je uz mene cijelo to vrijeme. Dopustila je da muž bude uz mene, što mi je jako puno značilo. Ne mogu Vam opisati. Svi su bili tako susretljivi, pažljivi.. Od toga da su se pobrinuli da se meni ništa ne dogodi i da se dijete ne napati (koliko je moguće) do toga da su me držali za ruku, gledali djetetove fotografije sa mnom. Vjerujem da je to sve moj maleni osjećao. Bio je kratko s nama, ali je sve to vrijeme bio okružen ljudima koji su u njemu vidjeli ne žrtvu, već heroja.

Ja vjerujem da ću opet postati mama. Sada sam mama anđela, a to nema puno ljudi. Moj sin je mene izabrao za mamu, a mog muža za tatu. Da je izabrao nekog drugog, možda se ne bi ni rodio. Ovako smo mu pružili ono što zaslužuje.", poručila je za kraj čime nas je dirnula u srce do suza. 

Svaka čast na hrabrosti, zaista se nadamo da ćete jednoga dana postati mama u punom smislu te divne riječi.