OTVARA se novo bojište u kulturnim sukobima između roditelja i škola, a ovoga puta u središtu je pohađanje nastave. Dok školska godina traje punim intenzitetom, sve se više obitelji odlučuje na putovanja, a tematski parkovi poput Disneylanda radnim su danima u studenome puni djece školske dobi. Nije riječ o školskim praznicima ni organiziranim izletima - roditelji djecu ispisuju s nastave kako bi im omogućili nova iskustva i iskoristili povoljnije cijene putovanja.

Sve veći broj roditelja, uključujući i Ameliju Edelman, djeci ispričava izostanke nekoliko puta godišnje radi putovanja koja, smatraju, pružaju obrazovanje izvan okvira škole.

Izvješće putničke tvrtke Zicasso iz 2025. potvrđuje da obitelji češće nego ikad putuju tijekom školske godine, najčešće s edukativnim ciljem. Primjerice, potražnja za obiteljskim putovanjima u svibnju između 2023. i 2025. porasla je više od četiri puta.

Uz želju da djeci pruže vrijedna iskustva, roditeljima je problem i financijska neodrživost školskog kalendara. Cijene letova i smještaja tijekom školskih praznika naglo rastu, pa mnogima putovanje početkom veljače ostaje jedina realna opcija. Prema podacima Bloomberga, putovanje za vrijeme proljetnih praznika 2025. prosječno je stajalo 8306 dolara, dvostruko više nego 2019.

Ipak, ovakav trend nailazi na otpor zbog neopravdanih izostanaka. Pravila o prisutnosti postoje s razlogom - kako bi se zaštitili najranjiviji učenici. Kronični izostanci, koji su prema izvješću American Enterprise Institutea iz lipnja 2025. porasli 57 posto u odnosu na razdoblje prije pandemije, postaju ozbiljan izazov.

Zato se postavlja pitanje je li savršena prisutnost i dalje mjerilo uspjeha ili je ispisivanje djece radi putovanja samo još jedan oblik privilegije predstavljen kao "alternativno obrazovanje", piše Yahoo News.

Smisao pravila o pohađanju nastave

Pedagog Hezekiah Herrera  objašnjava da su zakoni o izostancima nastali kako bi djecu zaštitili od prisilnog rada i kako bi se spriječilo tiho isključivanje djece iz marginaliziranih zajednica iz školskog sustava. Smatra da trend putovanja tijekom školske godine "slabi te standarde radi odmora" i potencijalno "potkopava pravne mehanizme koji osiguravaju da najugroženiji učenici dolaze u školu zbog obroka, sigurnosti i usluga podrške o kojima ovise".

"U teoriji, putovanje je način da se izađe iz okvira tradicionalnog obrazovanja", kaže Herrera. "U praksi je, međutim, za mnoge imućne obitelji putovanje postalo samo još jedna komponenta utrke za prestiž."

Stručnjakinja za rano djetinjstvo Janice Robinson-Celeste smatra da je rasprava o pravednosti složenija. "Pravila o prisutnosti nisu osmišljena za obitelji koje ljetuju u Egiptu. Nastala su kako bi zaštitila djecu nižih primanja kojima su potrebni školski obroci, prijevoz i nadzor. To su stvarne potrebe." Ipak, dodaje da kažnjavanje djeteta koje je u inozemstvu učilo o drevnoj povijesti "zvuči zastarjelo".

Zašto roditelji biraju putovanja umjesto nastave

Iako pravila o prisutnosti imaju svoju svrhu, roditelji i odgojitelji slažu se da bi trebale postojati opravdane iznimke. Nitko ne spori potrebu izostanaka zbog mentalnog zdravlja ili kroničnih bolesti - a mnogi bi na popis dodali i putovanja koja nude stvarna iskustva učenja.

"Kad se osmisli promišljeno, putovanje može biti iznimno edukativno", kaže Robinson-Celeste. I sama priznaje da će uskoro ispisati unuku radi putovanja. "Djeca koja doživljavaju nove kulture u stvarnom vremenu šire vokabular, znatiželju i samopouzdanje na načine koje učionica teško može nadomjestiti. Ne čitaju samo o povijesti ili geografiji - ona im se događa pred očima."

Putovanje tijekom školske godine često je i jedino financijski dostupno. "Svake godine djecu ispisujemo na tjedan dana", kaže Christina Mott, majka troje djece. "Ne želim plaćati najviše cijene i stajati u redovima satima. Kad putujemo u veljači ili ožujku, to je potpuno drugačije iskustvo."

Robinson-Celeste dodaje da visoke cijene tijekom školskih praznika "kažnjavaju obitelji koje se drže školskog kalendara". "Putovati usred tjedna u siječnju nije pobuna nego ekonomska nužnost. Ni putnički ni školski sustavi nisu osmišljeni imajući u vidu stvarne obiteljske proračune."

Negativne strane

Ovakav pristup ipak ima i mane. Urednica Sarah Stocking kaže da su njezina djeca zbog putovanja "propustila školske događaje koji nisu bili objavljeni kad je put rezerviran". Joy Ramirez navodi da njezina srednjoškolka "više ne može" nadoknaditi propušteno zbog sve zahtjevnijeg gradiva.

Pitanje pravednosti posebno je osjetljivo. Herrera upozorava da putovanja tijekom škole "stvaraju novu nejednakost u privilegijama". Imućni učenici mogu platiti instrukcije i lakše nadoknaditi gradivo, dok oni s manjim mogućnostima to ne mogu. Učenici s teškoćama u razvoju dodatno gube terapije poput logopedskih ili radnih, a izostanak često "resetira tijek njihova napretka".

Izostanci utječu i na one koji ostaju u razredu. Istraživanje Michaela Gottfrieda iz 2019. pokazuje da izostajanje negativno utječe i na prisutne učenike, jer se nastavno vrijeme troši na nadoknadu gradiva. Prema Herreri, "iskustva putovanja imućnih obitelji prikazuju se kao superioran oblik učenja, dok obitelji koje ovise o školi za osnovnu pismenost ostaju u narušenom obrazovnom okruženju".

U potrazi za kompromisom

Zbog rastućih troškova i oprečnih stavova, postavlja se pitanje postoji li održivo rješenje. Herrera predlaže razmatranje drukčijih školskih kalendara, primjerice modela 45 dana nastave pa 15 dana odmora. Takav bi pristup omogućio obiteljima putovanja izvan sezone bez gubitka nastave.

Roditelji i odgojitelji pritom preispituju što uopće čini dobro obrazovanje. "Obitelji se pitaju: čega će se moje dijete stvarno sjećati za deset godina?" kaže Robinson-Celeste.

Mnogima to neće biti savršena prisutnost. "Možda će to biti trenutak kad su hodali kroz stranu povijest, naučili se snalaziti u javnom prijevozu ili razgovarali s ljudima druge kulture." Djeca se pritom "vraćaju samopouzdanija, prilagodljivija i društveno svjesnija".

Na kraju zaključuje: "Škole postoje kako bi služile djeci i zajednicama, a ne obrnuto." Ako fakulteti priznaju bodove za iskustva poput studiranja u inozemstvu, zašto se ne bi razmislilo o nekoj verziji toga i za osnovnoškolce i srednjoškolce?