Je li u redu reći prijateljici da ne želite stalno slušati o njezinoj djeci?
PRIJATELJSTVA se s godinama mijenjaju, osobito kada jedna osoba postane roditelj, a druga nema djecu. Razgovori koji su se nekada vrtjeli oko zajedničkih interesa, posla, ljubavnih problema i svakodnevnih dogodovština odjednom se mogu svesti na dječje obroke, vrtić, školu i roditeljske brige. Iako je sasvim razumljivo da djeca zauzimaju velik dio života roditelja, što ako se svaki susret s prijateljicom pretvori u razgovor isključivo o njezinoj djeci? Je li sebično priznati da vam je toga dosta?
Normalno je da se prioriteti promijene
Dolazak djeteta velika je životna promjena koja utječe na svakodnevicu, slobodno vrijeme i odnose s drugim ljudima. Roditelji, osobito dok su djeca mala, često imaju manje vremena za druženja, a velik dio njihove energije usmjeren je na obiteljske obveze.
Zato nije neobično da roditelji češće razgovaraju o svojoj djeci. To je važan dio njihova života, a dijeljenje iskustava s bliskim osobama jedan je od načina održavanja povezanosti.
Međutim, problem može nastati kada razgovori postanu jednostrani. Ako prijateljica tijekom svakog susreta govori samo o svojoj djeci, ne pokazuje zanimanje za vaš život i ne ostavlja vam prostora da podijelite vlastite brige ili lijepe vijesti, razumljivo je da se počnete osjećati zapostavljeno.
Prijateljstvo ne bi trebalo biti jednosmjerno
U kvalitetnim prijateljstvima važni su uzajamnost, osjećaj podrške i zanimanje za život druge osobe. To ne znači da svaki razgovor mora biti podjednako raspoređen niti da prijatelji uvijek moraju imati iste interese.
Ponekad će jedna osoba prolaziti kroz zahtjevno razdoblje i trebati više pažnje. No ako se takav odnos pretvori u trajni obrazac, druga osoba može steći dojam da njezine potrebe i iskustva nisu važni.
Važno je pritom razlikovati dvije stvari. Jedno je ne željeti slušati baš ništa o prijateljičinoj djeci, a drugo je željeti da djeca ne budu jedina tema svakog razgovora. Sasvim je moguće voljeti prijateljičinu djecu, veseliti se njihovim uspjesima i istovremeno poželjeti razgovarati o nečemu drugome.
Kako joj to reći, a da je ne povrijedite?
Ako vam takvi razgovori smetaju, ne morate odmah donositi velike odluke o prijateljstvu. Ponekad je dovoljno promijeniti način komunikacije. Umjesto rečenice "Stalno pričaš samo o djeci", koja može zvučati kao kritika njezina roditeljstva, bolje je usmjeriti razgovor na ono što vam nedostaje.
Primjerice, možete reći: "Drago mi je čuti što se događa s klincima, ali nedostaju mi naši razgovori o svemu ostalome. Voljela bih da ponekad pričamo i o drugim stvarima." Takav pristup ne umanjuje važnost njezine djece, nego jasno pokazuje da vam je stalo do prijateljstva i da želite zadržati bliskost koju ste prije imale.
Također, možete je pitati kako je ona, ne samo kao majka nego i kao osoba. Roditeljske obveze ponekad ostavljaju malo prostora za druge interese, pa takvo pitanje može otvoriti razgovor o temama koje su vam nekada bile zajedničke.
Što ako prijateljica loše reagira?
Nije moguće unaprijed znati kako će netko reagirati na postavljanje granica. Prijateljica bi se mogla osjećati povrijeđeno ili pomisliti da vas njezina djeca ne zanimaju. Zato je važno naglasiti da problem nisu djeca, nego nedostatak prostora za druge teme.
Dobro je uzeti u obzir i okolnosti. Ako je prijateljica nedavno rodila, ne spava dovoljno ili prolazi kroz zahtjevno razdoblje, možda trenutačno nema mnogo energije za druge stvari. U takvim situacijama malo razumijevanja može puno značiti.
S druge strane, razumijevanje ne znači da morate neprestano zanemarivati vlastite potrebe. Ako se i nakon iskrenog razgovora svaki susret nastavlja odvijati na isti način, možete razmisliti o tome koliko vam takav odnos odgovara.
Ne morate imati djecu da biste bile dobre prijateljice
Različite životne okolnosti ne moraju biti prepreka prijateljstvu. Osobe koje imaju djecu i one koje ih nemaju mogu održavati bliske odnose, čak i kada im se svakodnevica znatno razlikuje.
Važnije od zajedničkih iskustava jest pokazivati zanimanje za ono što je drugoj osobi važno. Kao što prijateljica bez djece može saslušati priču o problemima u vrtiću ili dječjem rođendanu, tako i roditelj može pokazati zanimanje za prijateljičin posao, vezu, putovanje ili neki sasvim običan događaj.
U konačnici, sasvim je u redu poželjeti da prijateljstvo ne bude svedeno na jednu temu. Reći to ne znači da ste loša prijateljica niti da ne volite djecu. Ponekad je upravo iskren razgovor ono što je potrebno da biste sačuvale odnos koji vam je važan.