DRAGI roditelji jasličkog djeteta, jeste li primijetili da vaše dijete koje je tek probrbljalo, počinje mucati? Jeste li zabrinuti ili se nadate da će mucanje proći jer nitko u vašoj obitelji ne muca?

Mucanje je relativno rijedak, ali dosta neugodan problem među djecom, i ukoliko se s djetetom ne vježba, odnosno ako mu se već u startu adekvatno ne pomogne, mucanje će vjerojatno postati još gore. Postoje naravno i veliki ljudi koji su tek u nekim poznijim godinama počeli mucati - no to je već daleko opsežniji problem o čemu ovaj put nećemo govoriti.

Kako kažu logopedi, a i tete u vrtiću, najčešći razlog mucanja u dobi od dvije do tri godine, nije ni poremećaj, ni genetika, niti stres već jednostavna činjenica da takva djeca - laički rečeno - imaju svašta za ispričati, a jezik im ne da. Mozak kod takve dječice je prilično razvijen te je u nesrazmjeru s jezikom koji još uvijek nije dostigao njegov stupanj razvoja.

Mucanje se naravno pojavljuje upravo s razvojem govora, u dobi između tri i šest godina, kada se na tom problemu može lako raditi i suzbiti ga. Neka djeca počinju mljeti već s dvije, dvije i pol godine, a iako je djeci u toj dobi vokabular još uvijek relativno štur, djeca pokušavaju kopirati roditelje i ponekad se zaista trude puno toga reći, opisati, pitati. I tu nastaju problemi s mmmama ja bi ... mmm ... tata ... ja bi ... mmm ...

Pravilan pristup problemu

Vjerojatno će se svi logopedi složiti da ukoliko dijete muca roditelj (teta, baka, učitelj ...) ne bi smio požurivati takvo dijete da konačno kaže što želi jer upravo tako djetetu nameće još veći stres te da u slučaju kada dijete zapne nipošto ne bi trebali nastavljati rečenicu umjesto njega! Međutim, kada govorimo o djeci čiji govor još nije savršen, odnosno, o klincima koji tek počinju mljeti, tada, kažu tete u vrtiću, nije na odmet malo pomoći djetetu i smireno pokušati nastaviti njihovu misao. Dakle, ako ste skoncentrirani na dijete i otprilike znate što dijete želi reći, pitati ili opisati, nastavite umjesto njega ako je zapeo. Time im nipošto nećete odmoći jer tu je riječ o početnom mucanju koje se još uvijek veže uz činjenicu da dijete jednostavno teže nalazi riječi kojima bi se izjasnilo, čisto zato što ili još uvijek ne zna kako bi što objasnilo, ne nalazi pravu riječ; ili bi stvarno svašta reklo u jednoj sekundi. Tada nastavite djetetov niz riječi, polako, uz osmjeh, da oni to ne shvate kao da ih požurujete ili govorite umjesto njih, već čisto kao znak da shvaćate što želi reći te da sudjelujete u komunikaciji. Dijete će tada vjerojatno biti vrlo zahvalno, sigurno će uzvratiti osmjeh i neće se osjećati potišteno jer se nije izjasnilo skroz samo.

Nikada ih nemojte požurivati i kuditi!

Početno mucanje u spomenutoj dobi djeteta moglo bi se nazvati i problemom koji nastaje u skoku govornog razvoja, i vrlo je vjerojatno da će dijete taj problem riješiti "sam" kada govor postane opsežniji. Da ne spominjemo sada sve silne stručne fraze reći ćemo da bi se taj problem trebao riješiti sam po sebi kada jezik postane toliko spretan da sve one novozapamćene riječi izbaci iz usta kako treba. Sve dok se taj razvoj ne dogodi budite poticajni svojoj maloj pričalici. Ako treba, nastavite rečenicu umjesto njega, ne dajte da dijete osjeti neugodu radi zapinjanja, i nikada baš nikada nemojte komentirati malo mucanja.

"Kako to pričaš? Od kada tako pričaš? Što ti je odjedanput? Daj reci više! ... " - takve rečenice apsolutno izbacite iz govora pred djetetom jer upravo takav požurujući i optužujući pristup može imati grozne dalekosežne posljedice. Nikada, baš nikada nemojte svojom maloj pričalici pokazati svoju gromoglasnu zabrinutost već upravo suprotno - smirite svoj stres, smirite i dijete koje se trudi nešto reći, gledajte ga nasmiješeni u oči i strpljivo čekajte da kaže što ima za reći. Ukoliko je potrebno potrudite se i vi sami govoriti sporije jer dijete možda samo pokušava izreći onoliko riječi koliko ih u prosjeku izgovarate i vi, a ono jednostavno za to još nije spremno.

Što kada se mucanje još više pogoršava

Mucanje se, kako smo već rekli, najčešće pojavljuje u dobi od 3 do 6 godina pa s obzirom da je to vrlo intenzivan period razvoja, a o različitostima djeteta od tri i onoga od šest da i ne govorimo, pristupi problemu jednostavno moraju biti različiti. Ako dijete primjerice počne mucati tek sa šest godina kada već ima jako širok vokabular, onda svakako savjetujemo posjet logopedu da stručnjak da svoje mišljenje. Isto tako, ukoliko dijete počinje pomalo mucati s tri godine (ili čak i ranije), te mucanje ne samo da ne prestaje s vremenom (i uz vašu svesrdnu pomoć), već se pogoršava - također savjetujemo posjet stručnjaku koji će znati kako pristupiti problemu i pomoći. I naravno, kako pomoći roditeljima da budu poticajni i ne pogoršavaju situaciju.

I još nešto, najčešći uzroci mucanja, kako to "selo najbolje zna" leže u genetici i stresu, no ako govorimo o mucanju kod djece onda znajte da nijedna ni druga teza najčešće ne drže vode. Genetika možda je nasljedna, ali unatoč svoj sili istraživanja poveznica za ovaj problem nikada nije bila definirana do kraja, a tako ni stres koji može biti okidač kod osoba odrasle dobi (često to i je), ali ne i kod djece. Pa stoga ukoliko primijetite da je vaš brbljavac počeo mucati, stanite na loptu, smirite njegov entuzijastični govor, pomozite mu da se izjasni i budno pratite razvoj. Kada jezik dostigne mozak, a dijete nauči predahnuti i promisliti o sljedećoj riječi/rečenici, mucanje će vjerojatno nestati onako kako je i došlo.