VISOKI troškovi stanovanja mnoge mlade stavljaju pred dilemu: ostati s roditeljima i štedjeti novac ili se osamostaliti i veći dio primanja izdvajati za najam stana. S takvim se pitanjem suočila i jedna Hrvatica koja živi u Njemačkoj, a čija je objava u Facebook grupi "Život u Njemačkoj" pokrenula široku raspravu. Njezin dvadesetogodišnji sin odlučio je napustiti roditeljski dom, unatoč njezinoj ponudi da ostane i tako mjesečno uštedi između 800 i 1000 eura.

"Situacija u kući nam je sve gora jer sin s 20 godina želi imati svoj stan. Govorim mu da ostane kod kuće, štedi od 800 do 1000 eura mjesečno i za nekoliko godina imat će ozbiljan kapital. On kaže da radije neće ništa uštedjeti nego živjeti s roditeljima do 30. godine. Mi Balkanci na to gledamo potpuno drukčije od Nijemaca. Kada je, po vašem mišljenju, pravo vrijeme da dijete ode od roditelja?", upitala je majka članove grupe.

"Neka ide i uči biti svoj čovjek"

Mnogi su u komentarima podržali mladićevu želju za neovisnošću. "Ja sam otišao živjeti odvojeno s 15 godina, a moji sinovi s 18, i to u Hrvatskoj. Sam sam kuhao, prao i čistio. Roditelji su me financirali dok nisam završio školu i počeo raditi, a isto tako i mi svoje sinove. Otkad rade, financiraju se sami. Sada imaju 32 godine, svaki svoju tvrtku, oženili su se i dobili djecu. Što se dijete prije osamostali, to je bolje i uspješnije", savjetovao je jedan član.

Sličnog je stava i druga komentatorica. "Neka ode živjeti sam. Punoljetan je, neka pokuša, ali ne tako da mu vi plaćate, nego da sam podmiruje troškove. Ako mu bude odgovaralo, dobro. Ako ne, ostavite mu mogućnost da se vrati. Sinu bih preporučila da prvo uštedi novac za novi početak, a onda krene u svijet odraslih, jer srljanje bez plana rijetko dobro završi", napisala je.

"Kad prvi put spomene odlazak - sretan put! Iskreno, nikada neće uštedjeti taj novac, samo će imati više za trošenje na gluposti, a neće naučiti odgovornosti. Čim može plaćati vlastiti stan, neka ide i neka uči biti svoj čovjek. Ako padne, tu smo da ga podržimo i podignemo. Znamo da neće biti lako, ali samo se tako uči", smatra treća.

"Od njega stvarate nesposobnu osobu"

Neki su roditelje upozorili da predug ostanak u obiteljskom domu može biti štetan. "Što prije, to bolje. Vaš sin razmišlja kao odrasla osoba i trebali biste ga podržati, a ne ometati. Da može štedjeti, može, ali po koju cijenu? Pomozite mu da se osamostali, nađe djevojku, oženi se i osnuje obitelj. Dok je s roditeljima, sve je to nemoguće, a vi od njega stvarate nesposobnu osobu", poručio je jedan član majci.

Jedan se korisnik na cijelu situaciju osvrnuo sarkastičnim komentarom: "Najbolje da bude kod mame do 35. Mama ga navečer pokrije, ujutro budi za posao, popodne ga čeka ručak. Poslije 35. brigu o ‘bebi’ preuzima žena i nastavlja mamin ritual da ne doživi šok. I tako do 45., dok ‘beba’ ne stasa. Tek onda slijedi prilagodba za vanjski svijet i bebin prvi odlazak u trgovinu."

Svoje je iskustvo podijelio i jedan otac. "Činjenica je da čovjek, bez obzira na godine, odraste tek kad počne sam živjeti. Što prije, to bolje. Ja svoju djecu nisam poticao na odlazak, baš zato da skupe što više novca, ali ona su se opustila, žive udobno, troše na gluposti i onda se samo živcirate. A zapravo sam sâm kriv", priznao je.

"Važno je da dijete ima cilj"

Ipak, dio komentatora smatra da sa samostalnošću ne treba žuriti. "Mislim da je važno da dijete ima cilj i plan, a mi kao roditelji trebamo biti podrška. Moj sin ima 23 godine i sada je upisao još dvije godine školovanja. Sam je rekao: ‘Kad to završim, onda se selim’", napisala je jedna članica grupe.

Jedna je komentatorica ponudila detaljnije viđenje. "Kad je dijete punoljetno, završi školu i počne raditi, treba se osamostaliti, a roditelji ga do tada trebaju pripremati. Dobro je iskustvo i živjeti s cimerima, da uvidi kako postoje različiti prioriteti, a ne da mu je jedino mjerilo: ‘Moja mama to radi ovako’.

Samostalan život u praksi koristi osnovne vještine, pa ljudi s 30 godina ne očekuju da im je majica bačena na pod nekom čarolijom završila oprana i ispeglana u ormaru. Roditelj je tu da prihvati dijete ako posrne i pomogne mu, ali ga nakon toga treba poticati da stane na svoje noge, a ne uvjeravati ga: ‘Vidiš da ne možeš sam, ostani s nama do kraja života’", zaključila je.